– Pozdravila te ona koju si najviše slomio. Prašta ti sve, kaže da razumije. Kaže da sada shvata. Rekla je još da su joj sada jasni postupci tvoji, nagle promjene. Sve čini onako kako i ti onda.
– Znam. Neće ta povjerovati meni više nikad. Promijeniće se opet, neće biti takva dovijeka. Ne čini ono što ja sada!? Ne nastavlja zajednički san. Izgleda da sam jedini!? A zakleli smo se..
– Druže, ja sam ti prenio njene pozdrave, ali ne i snove, o njima ćuti. Najglasnije.
Nikada mi ruku nisi držala. Toplotu na dlanu osjećam. Nikada me nisi ljubila. Ukus tvojih usana, na mojim imam. Nikada te vidio nisam. Tražim te u svakoj i nijedna nije ista. Toliko daleko si. Taktom moga srca sve si bliža. Moja buduća.
Daljina je bila velika, svijet veći, želja ogromna. Da bih čuo tvoje korake ja stišao sam sve druge. Drugačije nisam mogao. Drugačije nije moglo.
Vječiti sanjar
