Žene na visokim i važnim pozicijama su pojava koju želimo susretati što češće, a kada do takvih poteza dođe, nikada ne prolaze nezapaženo. Oduševljenje širom svijeta izazvala je i vijest da je Barbara Jatta postavljena na mjesto glavne kustosice Vatikanskog muzeja.
Kada je u januaru 2016. godine papa Franjo objavio da će tu funkciju preuzeti upravo ona – svi su ostali u šoku, uključujući i nju. Svjesni smo patrijarhalnog ustroja koji uglavnom vlada u katoličkom svijetu i kada se ovako nešto dogodi stvarno ima golemi značaj, ne samo za vjersku zajednicu, nego i za pitanje rodne jednakosti u svijetu općenito.
Kustosica je napravila brojne promjene u odnosu na svoje prethodnike i pokazala još jednom da spol ne uvjetuje nečiju kompetenciju niti je preduvjet za uspjeh. U samo godinu dana, ostavila je svoj trag, stoga o ovoj slučajnoj feminističkoj ikoni moramo znati više.
Barbara Jatta je mnogo uložila u svoje obrazovanje, pa je tako diplomirala na “La Sapienzi” Sveučilišta u Rimu, a svoje znanje je nadograđivala i raznim kolegijima u Engleskoj, Portugalu i Sjedinjenim Američkim Državama.
Radila je u raznim institucijama koje su se bavile očuvanjem i održavanjem starih dokumenata i spisa te je predavala, između ostalog, i na Sveučilištu u Napulju i bila član upravnog odbora Pagliara Foundation. No, ubrzo su njezino znanje i rad prepoznali i zaposlila se prije u Vatikanu. Čini se kako je Jatti bilo predodređeno da joj život bude povezan s umjetnošću jer su joj majka i sestra restauratorice, baka je bila slikarica, a njezini preci s očeve strane su otkrili arheološko nalazište na jugu Italije koje je dobilo ime po njihovoj obitelji – Ruvo di Puglia.
Zatim se zaposlila u Vatikanskoj apostolskoj biblioteci, gdje je radila više od 20 godina i došla do najviših mogućih pozicija
Svi njezini životni uspjesi i “stepenice” koje je prešla, vodile su je do toga da danas bude na samom čelu Vatikanskog muzeja. Zadužena je za održavanje preko 200.000 umjetničkih objekata, sve prostorije muzeja, papinske apartmane, vanjske izložbene primjerke i samu Sikstinsku kapelu. U povijesti nikada na jednu ženu nije bila položena takva odgovornost u umjetničkom svijetu. I zato je njezina uloga toliko bitna.
Od kada je došla na ovu poziciju zacrtala je velike ambiciozne pothvate, kako za sebe tako i za samu instituciju. Jatta je zadužena za očuvanje, prikazivanje i distribuiranje znanja o svim bogatstvima koje su prikupili pape tijekom brojnih stoljeća, a to uključuje golemu kolekciju egipatskih i etruščanskih umjetnina, Skulpturu “Laokonta” iz 1.st.pr.Kr. te sliku Leonarda da Vincija “Sv. Jeronim”. Kada imate na pameti da je to samo mikro dio cjelokupnog vatikanskog umjetničkog posjeda, svi ostali muzeji vam se čini “praznima”. Odgovornost, skoro da se ne može ni mjeriti.
Odlučila je ne ići putem svojih prethodnika, nego formirati vlastiti put i smjer. Prvu stvar koju je napravila jest to da je povećala broj posjetitelja u Sikstinskoj kapeli, koji je drastično smanjio njezin prethodnik Antonio Paolucci. Ne samo da je on htio smanjiti broj posjetitelja, nego je njegov plan bio da se u potpunosti zabrani ulaz posjetiteljima u Sikstinsku kapelu i kao kompenzaciju ponuditi im virtualni pregled same kapele.
Jatta se s time nije nimalo složila jer smatra da Kapela nema samo umjetničku, nego i spiritualnu vrijednost te da kada dolazite vidjeti Michelangelovo remek-djelo morate ga vidjeti uživo.Međutim, kako bi modernizirala muzej, uvela je multimedijski vodič kraj Sikstinske kapele kojoj je soundtrack ni manje ni više nego Sting
Kustosici više posla nije ni najmanji problem jer je produžila vrijeme rada muzeja, kako bi posjetitelji mogli vidjeti izložbe kada god žele, a i kako bi se još povećao broj posjetitelja. Također je otvorila novi ulaz u one dijelove muzeja koji su manje posjećeni, kako bi marketinški povećala dolaznost i kako bi se veći broj ljudi upoznao s onim eksponatima koji nisu toliko popularni.
Njezin cilj je pronaći način na koji će posjetitelji vidjeti sve izložbe u najboljim mogućim uvjetima. Ovo je prvi put da se netko tako postavio u radu nekog muzeja, jer Jatti nije samo na prvom mjestu da muzej profitira, nego da i posjetitelji izvuku maksimum od svog posjeta i dožive umjetnost u pravim okolnostima i na adekvatan način.
Za The New York Times je izjavila kako nikada nije shvaćala koliku ulogu “igra” njezin spol u poslu koji obavlja, dok nije dobila ovu poziciju. Nakon toga su joj počele prilaziti brojne žene na konferencijama i javnim događanjima te joj se zahvaljivati jer ona na jedan način predstavlja sve žene diljem svijet i dokazuje svojim radom da mi možemo apsolutno sve!
Važnost njezina postavljanja na ovako veliku funkciju prepoznali su i veliki stručnjaci iz umjetničkog svijeta, pa je tako kustos Uffizi galerije u Firenci, Eike Schmidt, izjavio kako je ovo najpozitivniji potez kojem smo se mogli nadati.
Činjenica da je unutar patrijarhalno dominantnog Vatikana ženi data tako prominentna uloga je od presudne važnosti i svojevrsna točka preokreta. Općenito je umjetnički svijet pun rodnih predrasuda, a ovaj potez Vatikana daje potpuno novu perspektivu na ideju “adekvatne” osobe za određeni posao.
Barbara Jatta pokazala je da se može, i marljivim radom i ustrajnošću došla je do pozicije koju danas drži. Iako nitko to nije mogao predvidjeti, ona je to ostvarila. Ako se stereotipi mogu rušiti u najkonzervativnijim okružjima, mogu i na svim drugim mjestima.
