Kroz vezu koja je sada iza mene naučila više o sebi, nego u cijelom svom prijašnjem životu. Vrijednu lekciju skupo sam platila. A sada, kad već sat vremena sjedim pred praznim ekranom jer ne znam što bih napisala, na radiju puste predivnu pjesmu od Stinga “If I ever lose my faith in you” (u sobodnom prijevodu, Ako ikad izgubim vjeru u tebe). Pa me sjeti… pa me vrati. Ravno u nezaraslu ranu.
Za mene je izigrano povjerenje za show-stopper. Dugo sam vremena vjerovala da nije, da povjerenje u drugu osobu nema nikakve veze sa mnom, da se ne želim baviti njihovim životom već svojim, no istina me zatekla s druge strane – od straha slomljenog srca i izgubljenog povjerenja, ja nikada nisam prišla ni blizu dati ni srce, ni povjerenje. Do njega.
Nekad one, sada ja
Zvuči baš klišejski, jer čula sam već puno puta takve prazne izjave od raznih žena – o neopraštanju, o drastičnim rezovima i raskidima veze, ali nisam baš vidjela da iza toga neka od nas zaista stoji. On te prevari, povrijedi, ti to naravno znaš jer ne možeš ne znati, pa se podigne ljutnja i bijes, sve da potisnu bol i daju nam snagu (jer ljutnja daje nevjerojatan osjećaj snage), no nažalost ne traju dugo, uopće.
I kako valovi ljutnje polako jenjavaju ostaje nam sama, čista, neutješna bol.
Počne rovariti protiv svega što predstavlja jedan osnovni ljudski dignitet.
Kad se dignitet slomi
Najednom razmišljaš šta ćeš ti bez njega, jer voliš ga, a i kako ćeš. Ma, pomisliš, zaboravit će on na tu neku, vratit će se kao i uvijek meni…. Pod naletom boli, pa zatim straha, dignitet se slomi kao mlado drvo u orkanskoj oluji – ne samo na pola, ne samo grane i krošnja, već iščupa i korijen iz duboke zemlje. A dignitet je bitan. Ja govorim o integritetu, ne govorim o egu.
Dignitet je ona veza koju imamo sami sa sobom. To je ona ljubavna avantura s našim unutrašnjim bićem, to je ona strast koja se razvija duboko u nama.
Kako ta veza može biti manje važna nego ova s nekim drugim? Kako mogu voljeti nekog drugog ako sam prekinula vezu sa sobom? Kako mogu voljeti nekoga kome sam prestala vjerovati?
Laž je, nažalost, kraj ljubavi.
Ne prevara, već laž. Prevara slomi srce, a ono se može iscijeliti, ali laž… Laž slomi dignitet, integritet i inteligenciju do tačke gdje se više ne može popraviti.
Probala sam. Probala sam preći preko laži jer srce je bilo slabo. Jer i ja sam sebi postavljala pitanja: kako ću bez njega kad ga toliko volim?
Probala sam se uvjeravati da znam pozadinu te laži i ta pozadina bila je potpuno razumljiva, no i dalje mi je velika laž mahala pred očima kao crvena krpa.
Sumnje su podivljale
No, preko laži se ne može prijeći, jer čak i ako ju oprostimo, možemo li ne sumnjati? Možemo li opet vjerovati lažljivcu? Probala sam, mučila se mjesecima, dok na kraju nisam imala više snage. Srce je posustalo, sumnje su podivljale. Moćan um čekao je svoj trenutak (Bogu hvala). Iscrpila sam i sebe i njega.
Oprostila sam laž, ali zaboraviti još nisam naučila. Tako sam krenula dalje.
A čak i ne znam je li velika laž mog bivšeg imala išta s prevarom, no neću istinu nikada znati. Jer on je vješt lažov, kao i ja. Možda sam ga zato i zavoljela, a možda sam ga zato i otkrila.
Sada znam za sljedeći puta: Veliku laž ne trebam niti pokušati razumjeti, jer….. nisam sposobna zaboraviti. Nisam sposobna prekinuti vezu sa sobom. To je ipak, kad sada na pola života sve zbrojim i oduzmem, najbolja veza koju sam u životu imala, gdje moje povjerenje još nikada nije bilo izigrano. A onda, jednoga dana, doći će neko ko se neće kockati s onim što je najvrjednije. I postat će kralj mog srca.
Ne gubite vrijeme na pajace, oni služe zabavi. Kralj je samo jedan. I samo je jedno kraljevstvo kojim vlada.
“You could say I lost my faith in science and progress
You could say I lost my belief in the holy church
You could say I lost my sense of direction
You could say all of this and worse but
If I ever lose my faith in you
There'd be nothing left for me to do
… I could be lost inside their lies without a trace
But every time I close my eyes I see your face”
– Sting
