Ljubav – to je prepoznavanje. Prepoznamo jedni druge u ovom životu. Platon je tako mislio, a prije njega – ostali drevni mislioci.
Duše se sreću i prepoznaju jedna drugu. I opet požele da budu zajedno. Iako to uvijek ne uspijeva odmah. A koliko često u pričama se čuje fraza: “Vidio sam je i shvatio sam – to je moja žena”. Ili “srela sam ga i shvatila da je to moj muž”. Muškarci, iako je čudno, češće prepoznaju. Iako su, po pravilu, daleko od mističnosti.
Djedov brat je napisao u svojoj knjizi, o tome kako je otišao u rat kao dobrovoljac od sedamnaest godina. I ešalon je stao na stanici Kuzino. A mala bljedunjava djevojčica učenica mu je dala kotlet od krompira. A on njoj sapun.I na frontu je tačno znao da neće biti ubijen. Kako ga mogu ubiti ako na stanici Kuzino postoji bljedunjava devojčica? Njegova buduća žena? I stigao je do Berlina i potom upisao fakultet. I na stepenicama sreo tu djevojku. Saznao je da se zove Zoja. I naravno, oženio se sa njom.
Zato što je ljubav – sudbina.
I ne treba briniti da ćete propustiti svoju ljubav i nećete prepoznati. Poznaćete. I starost nije bitna. Ponekad i u šezdesetim se prepozna. I starije. Vrijeme – samo u zemaljskom životu igra važnu ulogu. To je znao mudri Platon. I to potvrđuju savremeni fizičari.
Glavno je da budete pažljivi i da vjerujete svojim osjećanjima. I vjerujte u ljubav. Oni koji su tako upoznali voljenu osobu, razumiju o čemu govorim. A onima kojima to tek predstoji – razumjeće potom.
Anna Kirjanova
