Mužu, jednog dana ćemo se probuditi i naša mala dječica će biti odrasli ljudi. Možeš li zamisliti te male djevojčice kao ozbiljne žene sa poslom i obavezama? Možeš li zamisliti naše male dječake kao odrasle ljude?
Mislim, znam da želim dočekati taj trenutak, ali svejedno me stegne oko srca kad pomislim na to kako će izgledati i kakav ćemo odnos imati s njima.
Naša dječica će iseliti iz porodičnog doma i krenuti u svoj život.
Osnovat će svoje porodice. Njihove porodice će postati prioritet, a mi ćemo lagano pasti na drugo, treće ili deseto mjesto.
Znam da će ih biti teško pustiti.
Ponekad dok ležim u krevetu navečer, razmišljam o tome gdje će ići na fakultet, koliko će nam biti daleko. Sjetim se da sam i ja otišla na fakultet u grad udaljen više od pet sati vožnje od svojih roditelja.
Ali onda, isto tako, razmišljam i o tome kako će izgledati naš život kada oni odu – kako ćemo nas dvoje živjeti…
Opet ćemo imati mnogo vremena za sebe, bez da nas iko prekida kada želimo biti sami.
Moći ćemo putovati, vidjeti nova mjesta i upoznati nove ljude.
Moći ćemo otići u restoran bez da unajmljujemo (i plaćamo) dadilju i organizujemo se kao da idemo na mjesec.
Ili ćemo možda pozvati našu odraslu djecu na večeru i uživati u zajedničkim razgovorima.
Dani kada smo doživljavali tantrume u parku će biti iza nas.
Zajedno ćemo ići spavati, nas dvoje sami. I zajedno ćemo se probuditi, nas dvoje.
Kuća će utihnuti. Nećemo više pjevati Frozen pjesmu svakog dana, nećemo se svađati oko igračaka, nećemo morati znati kako zabaviti djecu.
Moći ćemo pričati o svemu bez da razmišljamo ko nas sluša. Niti jedna tema neće biti zabranjena. Niti jedna rasprava neće biti predugačka da bi ju završili.
Sve ćemo ovo imati kada naša djeca odrastu.
Ali zašto čekati?
Naravno, život nam je sada drugačiji. Glasan i dinamičan. Zahtjeva mnogo više organizacije, planiranja i strpljenja.
Ali ne možemo sebe staviti sa strane. Ne možemo staviti naše razgovore sa strane. Ne možemo se prestati dodirivati. Naša ljubav se mora živjeti svaki dan.
Zapravo, niko ne zna koliko vremena imamo. Život je to i događa se sada, pred našim očima. Moja ljubav za tebe je tako beskrajna i tako duboko usađena u cijelo moje biće.
Želim je živjeti sada! Svaki trenutak svakog dana – SADA! Ne za 20 godina kada naša djeca odrastu.
Naša ljubav ne može čekati penziju, dragi moj.
Zato krenimo sada.
Krenimo ne odgovarati na svaki njihov treptaj iste sekunde
Pogotovo kada ti želim ispričati svoju novu ideju. Ili kada mi prepričavaš seriju koju si upravo pogledao. Idemo nastaviti konverzaciju i reći našem mališanu da pričeka trenutak dok mama i tata završe razgovor.
Krenimo prihvatiti buku kao normalnu pojavu
Znam da se često pitamo kako tako mala djeca mogu napraviti toliko buke, ali idemo uživati u njoj umjesto da od nje bježimo.
Želim zauvijek zapamtiti našu kćerku kako pjeva. Želim se uvijek sjećati kako se naš sin kikoće. Želim uzeti sjećanje tebe kako se igraš s njima i spremiti ga u najdublji dio moje memorije, tako da uvijek znam gdje je.
Krenimo na porodične avanture.
Koje neće biti savršene. I koje će vjerovatno biti sve samo ne ono što smo planirali. Ali zato se i zovu avanture, zar ne?
Budimo otvorenog uma, pokažimo svojoj djeci nova mjesta i nove kulture. Naučimo ih da zavole istraživati svijet oko sebe.
I sve ovo radimo zajedno s njima kako bi stvorili nezaboravne trenutke za svih nas.
Krenimo opet na spojeve.
Krenimo na večeru u taj novi restoran. Ubacimo naše zajedničke planove u porodični budžet. Planirajmo ih na vrijeme.
Možda si nećemo moći priuštiti mnogo. Možda je zajednička kafa u shopping centru naš spoj. Možda je subotnja šetnja parkom naš spoj. Provoditi vrijeme zajedno ne košta nas mnogo novca, a i što nije vrijeme da iskoristimo “baka servis” još jednom?
Poenta svega je jednostavna – volim te!
Volim te sada. Voljeti ću te nakon što djeca odrastu i voljeti ću te svaku sekundu do tada.
Ali naša djeca još nisu odrasla. I mi smo tu – u dinamičnoj porodici sa malom djecom. I vidim te, želim ti to reći. Vidim koliko si dobar otac. Ali isto tako vidim i osobu u koju sam se prvi puta zaljubila, vidim svog seksi, pametnog i šarmantnog muža.
Zato krenimo se voljeti sada. Jer ne moramo čekati ni trenutka!
Autorica: Renata Šanko (24sata.hr)
