Slušala sam mnoge životne priče. Oplakivala sam tuđe sudbine i propale veze, brakove, loše ljubavi, zagorčane živote.
Kunem ti se, nikad, ni u jednim očima, nisam vidjela onoliku tugu.
Sad ti sigurno misliš: Zajebi stvar, prošlo je toliko godina, ona mora ići dalje. Jeste. Prošlo ih je, već dvocifreno otkako nisi tu. Nju još uvijek boli kao kao onog novembra, kada si joj tiho, s uzvičnikom da niko ne smije znati, rekao da nije nemoguće da ćeš otići zauvijek.
Znaš, ne odlazi se tako lako.
Ako si onomad mislio da nećeš nekog vječno boljeti – grdno si se prevario.
Sjećaš li se njenih dolazaka i odlazaka? Neprospavanih noći pored tebe? Sjećaš li se otimanja od emocija i njene volje za tvojim, vašim životom, budućnosti? Pamtiš li ti kada ste, iscrpljeni skakali po tvom bolničkom krevetu nabrajajući hemiju koja te održavala na nogama?
Znam da se sjećaš.
Pričala mi je o tebi u sred zadimljene kafane brišući kipteće suze. Znala sam, takva ljubav je dovijeka. Znala sam po svakom detalju s tvog lica kojeg mi je dočarala toliko da sam te jasno oslikala u svojoj glavi i tačno znala kako izgledaš, iako te nikad nisam vidjela.
Znala sam po svakom trzaju usne kada je trebala reći da si otišao. A, toga još uvijek nije jasno svjesna.
Znaš li koliko je boliš? Znaš li da zauvijek tamo negdje moraš biti njen potajni vjetar u leđa, njen anđeo čuvar, njena snaga, razum, njena tačka na kraju rečenice?
Proći će, prijatelju, hiljade ljudi kroz njen život. Proći će dani, godine, sijede na glavi, poneka suza, propala ljubav, biće svega .. ali, nijedan je neće pogledati čisto kao ti, zagrliti, posvađati se s njom zbog gluposti, zbog prećutane bolesti, zbog teškog izbora filmova, zbog .. odlaska!
Kunem ti se, u njenim očima sam vidjela onog tebe, onu ljubav i onu nadu da ćeš i danas biti pored nje. Da ćeš svu onu hemiju baciti u smeće, pustiti kosu i bradu da ukrase tvoju divnu glavu, uhvatiti je za ruku, razuvjeriti ljude, boriti se sa vjetrenjačama, uvjeriti sve da je vaša ljubav jača od svake injekcije, lijeka, ljudi u bijelom, bolničkih soba..
Prijatelju, zauvijek budi tu. Ona bi svoj posljednji atom dala da si pored nje, da onomad Gospod nije odlučio da mu treba stamen anđeo kojeg će jedna žena vječno nositi u dijelu srca kojeg bi dala samo da tebe ne boli i da tvoje i dalje kuca.
Gdje god da si, čuvaj je!
