Indijski monah Swami Sivananda rođen je 8. kolovoza 1896., a njegova misija je ući u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstariji čovjek na Zemlji.
Za današnje vrijeme, 120 godina života (i to u dobrom zdravlju!) je zaista fascinantno, a Sivananda vjeruje da svoju dugovječnost duguje umjerenosti, pomaganju drugima, vježbanju joge, a posebno – apstinenciji od seksa! 120-godišnji djevac se nije nikada ženio, niti imao seks!
Ono što je također zanimljivo, jest i to što Swami u 13. desetljeću života nema potrebu ni za kakvim lijekovima. Prvi put je bio u doktora u 120. godini – zbog glavobolje. Doktori tvrde da ima zdravo srce poput mladića. Bili su šokirani kako može napraviti najteže joga položaje u trenu.
Swami izgleda 50 godina mlađe, ima jako malo bora, jedini znak starosti je da više nema zube…
“Vjerujem u jednostavnu hranu, skroman život i velikodušnost. Osjećam se dobro kad dajem najbolje od sebe da pomognem onima u nevolji”.
“Disciplina je najvažnija stvar u životu. Disciplinom možeš sve pobijediti – prehrambene navike, želju za seksom … Najveće umijeće u životu jeste znati kontrolirati svoje potrebe. Živim tako dugo jer mi materijalne stvari nisu važne i ne čine me sretnim “, rekao je Swami.
On dodaje i da je rođen u velikom siromaštvu i zbog toga od najranijeg djetinjstva i nije imao velike potrebe.
“Ljudi su danas nesretni, nisu zdravi i postaju nepošteni. To me rastužuje. Želim da ljudi budu sretni i zdravi, i da budu u miru sa sobom i sa cijelim svijetom”, poručuje vremešni monah.
Koliko daleko Swami ide u odricanju od materijalnog, govori i podatak da nikada nije spavao u krevetu ni koristio jastuk. Umjesto madraca i jastuka koristi prostirku i drveni blok za ispod glave. Stari madrac drži na podu. Radi jogu i pranayamu 2 sata dnevno. Puno čita, moli se, meditira, mantra, pomaže svima, posebno gubavcima i prosjacima.
Kada je priča o njemu izašla u javnost, ljudi diljem Indije počeli su dolaziti kod Swamija po savjete za dug život, sreću i zdravlje. Iako se isprva nije želio eksponirati u javnosti, 120-godišnji redovnik kaže da je to učinio zbog svojih učenika.
“Nisam želio da se eksponiram jer to nema nikakvu svrhu u životu. Ali moji učenici kažu da bi bili vrlo sretni kad bih dospio u Guinnessovu knjigu rekorda”, zaključio je redovnik.
