Prošlost i budućnost su isprepletene, a znakove prošlih života nosimo, kako u duši, tako i na svom tijelu.
Kada osvijestimo prošle živote, shvaćamo da smo više od naše sadašnje osobnosti. Vidimo da smo beskrajna bića i povezujemo se s istinom o cjelokupnosti našeg postojanja.
Pitamo se “tko sam zapravo pravi ja?”. S vremena na vrijeme, odgovor na ovo pitanje vodi nas do propitkivanja o našim oznakama na tijelu.
Dr. Ian Stevenson (1918-2007) bio je šef odjela psihijatrije na Virdžinijskom sveučilištu i direktor odsjeka za istraživanja ličnosti na Virdžinijskom sveučilištu. Posljednjih 40 godina posvetio je znanstvenom dokumentiranju sjećanja na prošle živote kod djece iz cijelog svijeta, a njegovi spisi sadrže preko 3000 slučajeva. Mnogi ljudi, uključujući skeptike i znanstvenike, slažu se da ti slučajevi nude zasad najbolje dokaze reinkarnacije.
Među ostalima, dr Stevenson je objavio i rad pod naslovom Reinkarnacija i biologija – doprinos etiologiji madeža i urođenih defekata. U prvom svesku uglavnom opisuje madeže – one specifične znakove na koži koje novorođenče donosi na svijet i koji se ne mogu objasniti samo nasljeđivanjem. U svom drugom svesku, dr. Stevenson se uglavnom fokusira na deformitete i druge anomalije s kojima se djeca rađaju, a koji se ne mogu povezati s nasljeđem, prenatalnim ili perinatalnim (nastalim tijekom poroda) događajima. To monumentalno djelo sadrži stotine slika koje dokumentiraju dokaze.
Tajne mladeža
Tijekom svog izvornog istraživanja raznih slučajeva koji uključuju sjećanja djece na prošle živote, dr. Stevenson je sa zanimanjem uočio činjenicu da ta djeca često nose trajne madeže koji su navodno povezani s njihovim ubojstvom ili sa smrću koju su pretrpjeli u prošlom životu. Stevensonova istraživanja madeža i urođenih defekata tako imaju posebnu važnost za demonstraciju reinkarnacije, budući da pružaju objektivne i slikovite dokaze reinkarnacije, superiorne čak i – često nepotpunim – sjećanjima i pričama ispitane djece i odraslih osoba, kojima se, čak i ako se kasnije potvrde kao točne, ne može pridati jednaka vrijednost u znanstvenom smislu.
U mnogim slučajevima koje je predstavio dr. Stevenson, također kao daljnji dokazi postoje i medicinski dokumenti, koji su obično sastavljeni nakon smrti osobe. Dr. Stevenson dodaje da u slučajevima s prisutnim madežima i deformitetima koje je istražio i «riješio», nije smatrao da postoji bilo kakvo drugo prikladno objašnjenje osim onog o reinkarnaciji. Samo 30% do 60% tih deformiteta može se pripisati urođenim defektima povezanim s genetskim faktorima, virusnim infekcijama ili kemijskim uzrocima (npr. kao kod djece koja su pretrpjela oštećenja od lijeka Thalidomida ili alkohola). Osim tih dokazivih uzroka, za 40% do 70% posto slučajeva medicinska profesija nema drugog objašnjenja osim obične slučajnosti. Stevenson nam je sada uspio dati objašnjenje zašto se osobe rađaju s tim deformitetima i zašto se oni javljaju točno na tom dijelu njihovog tijela, a ne na nekom drugom.
