Prije nekog vremena, na ulazu u jedan trening centar, stajala je fotografija prelijepe, mršave (ajde, reći ćemo fit) žene. Iznad njene glave pisalo je: ‘Ovoga ljeta, želite li biti sirena ili kit?’
Odgovorila sam im:
‘Dragi moji,
Kitovi su uvijek okruženi prijateljima (delfinima, fokama, znatiželjnim ljudima),
Seksualno su aktivni i nježno odgajaju svoju djecu. Zajedno s delfinima ludo se provode, prave dobre partyje na kojima se dobro jede.
Plivaju po čitave dane i putuju u mjesta poput Patagonije, Barentsovog mora ili do koralnih grebena Polinezije.
Odlično pjevaju i ponekad čak snime CD sa svojim glasovima. Impresivni su i voljeni, a dobri ih ljudi brane i dive im se.
Sirene ne postoje.
Ali kad bi postojale, stajale bi u redu ispred psiho-klinika jer bi kao prvo imale problem podijeljene ličnosti: žena ili riba?
Ne bi mogle biti seksualno aktivne, niti rađati djecu.
Da, bile bi slatke, ali usamljene i tužne.
I mirisale bi na ribu. To samo rijetki mogu podnijeti.
Da stvarno moram birati – izabrala bih da budem kit.
Volim jesti sladoled s djecom, večerati s partnerom, jesti, piti i zabavljati se s prijateljima – koliko se god mediji trudili da nam nametnu mršavost.
Uostalom, mi žene se udebljamo jer se u nama nakupi toliko iskustva i mudrosti da nam ne stane sve to u glavu, pa se fino proširi po tijelu.
Znači, nismo debele nego
mudre.
I svaki put kada ugledam svoje obline u ogledalu, pomislim:
‘Kako sam veličanstvena!’
