Nepravda je kad loši isplivaju, pa zasjene dobre, kad zaslužni stanu u posljednje redove, a pozadinci sjednu u prve… Nepravda je znati, ali ne dobiti priliku, nepravda je dati, a ne dobiti nazad… Nepravda je kad tvoje riječi citiraju bez navodnika, kad te gledaju s visine, a niži su.
Kad utabaš stazu prelazeći je hiljadu puta i onda neko samo protutnji, tvojim putem, kroz tvoju avliju i ne pozdravivši te.
Kad se slijedeći neki ideal spotakneš o nečiju “slučajno” ispruženu nogu, kad te neko laktajući se pogodi direkt laktom u stomak, izbije ti vazduh, pa ne možeš dugo udahnuti zrak. To je nepravda!
Kad previše postane ljudima malo, pa kad poželi tuđe, kad zeleniju travu nego u svom dvorištu vidi svugdje. Ako ne želi putem da staje nego točkove lomi da prvi stigne, ako na svakoj strani prilike vidi, pa ne može kol'ko želi da uzme. To je nepravda!
Kad laž izgovori stotinu puta, pa povjeruje u nju, kad zamrzi, a ne sjeća se više zbog čega kad mu sjaj u oku bljesne ako zagrabi nedostižno. To je nepravda!
Kad u heroju opasnost vidi svjestan da ko jednom gine za velike ideale život mu nije za velike pare, pa treba micati takve, kupiti ga ne može ubijediti nikako jer on je svoja ubjeđenja ostavio davno na nekoj livadi u nekom nepoznatom gradu plačući za prijeteljem ili bratom.
To je nepravda! I tačka!
Autorica: Senada Šahović
