Od jednog prijatelja često čujem: „Ma ja, pričaju žene u brijačnici“, kada hoće da kaže da nešto o čemu pričam nema veze za životom. Jer, molim te lijepo, otkud žene u brijačnici!?
Isto tako kao što žene ne mogu, jel’ te, u brijačnicu, mjesto odakle počinje većina tračeva je frizerski salon. Mjesto gdje se rado okupljaju žene u bilo kojim godinama i gdje se muškarci zadržavaju samo koliko moraju. Frizerski posao, u Bosni, je isključivo ženski i svaki frajer koji se prihvati makaza je ili bio glup da upiše išta drugo do frizersku školu ili je peder.
Vjerovali vi meni ili ne, i „u nas“ se nešto promijenilo. Porušili se stereotipi.
Kako? Pojma nemam, al’ jesu.
Makaze, fen i miješanje boja nije samo u ženskim rukama. Muške ruke znaju da rukuju sa svo troje jako vješto, ako ne i vještije nego ženske. Neću generalizirati, ali odgovorno tvrdim da su, naprimjer, ruke mog frizera sposobne da naprave prava čuda kada rade o nečijoj glavi. Taj za par sati crvenu ili crnu ženu pretvori u smeđu. Žene koje se farbaju razumjeti će o čemu govorim i kakvo čudo zapravo može da napravi moj frizer. A žene sa kratkom kosom znaju koliko je važno da su dobro ošišane. Gdje njegove makaze prođu, i poslije dva-tri mjeseca frizura ostaje.
I tako taj moj hair čarobnjak nakon decenijskog rada zajedno sa nekoliko frizerki otvori svoj salon.
Dok sam u tom salonu sjedila satima „skidajući“ crveni pigment s kose i vraćajući se u prirodnu smeđu, okupi se muško društvo u frizerskom salonu. Jedan šiša, drugog šiša, a treći započinje trač partiju. Pa krenuše od ovog jarana što se zaljubio. Po priči, shvatih da se taj zaljubi svakih 10 dana i u svaku koja ga lijepo pogleda. Priča pobježe na drugog što se razveo, pa ucviljen i nigdje ne izlazi, da bi završili na Jahorini i uslovima za skijanje cijenama na kraju sezone.
E, prava trač partija! K'o ženska! I to u frizeraju!
Nađoh se ja u čudu, dok mi djevojka koja radi s mojim frizerom suši kosu i zajedno sa mnom šuti i sluša. Pored dvije žive žene, njih trojica „pukla“ trač partiju!
„Još samo da žene počnu ići u brijačnicu“, prokomentarisala sam.
Autorica: Damira Ibranović
