Politika je oblast djelovanja u kojoj svi profili ličnosti dolaze do izražaja bolje nego u bilo kojoj drugoj sferi. Ako niste dobar poznavalac automobila, motora, alata, goriva, ceste, vožnje..ne možete biti ni profesionalni šofer, a pogotovo automehaničar naprimjer. Ako ne poznajete makar osnove ljudske psihe, niste upućeni u frojdovske zavrzlame i naravno, ako niste obrazovani za to, onda ne možete biti ni psiholog, psihijatar, niti bilo šta vezano za tu struku.. Morate voljeti i poznavati biljke da biste ih uzgajali.. I tako dalje… Za svaki zanat morate poznavati alat i materiju.
Međutim, u politici je najvažnije da imate dobru volju. Nikakvo predhodno iskustvo, nikakve diplome vezane za tu oblast, srednjoškolsko niti akademsko zvanje nisu uvjet. Samo je potrebno da se uredno učlanite, popunite obrazac i pred vama je karijera. Uspješna ili ne, ona koja ostavlja traga ili ona koja prolazi nezapaženo.. Samo dobra volja i upornost mogu od vas napraviti osobu koja neće više čamiti u četiri zida vašeg doma.
Ukoliko ste na početku karijere bitno je da se nametnete na jedan od sigurnih načina. Budite najglasniji ako ste muškarac a budite i najprovokativnija ako ste žena. Uvijek podignite ruku da postavite neko pitanje ma kako ono nebitno bilo, uvijek se predstavite da prisutni zapamte vaše cijenjeno ime.
Kao žena u politici, primijetila sam da postoji nekoliko tipova istih, identičnih žena, koje se u svim strankama i svim političkim grupacijama mogu sasvim jasno razdvojiti. Lako su prepoznatljive i bez obzira na različitosti političkih ideologija mogle bi osnovati sestrinstvo pod nazivom „Alfa i omega političkog djelovanja“.
# Jake i samosvjesne, održavane i baždarene, odnosno one koje su već izgradile svijest o načinu oblačenja i djelovanja. To je prva skupina.
# Druga vrsta su one koje se oblače kao poslovne žene, prilično strogo na prvi pogled, kao djevojčica koja je krenula na hor (bijela košulja i crna suknja), ali ako pomno razgledamo vidimo da je suknja malo kraća, a košulja malo uža nego što bi nastavnica muzičkog dopustila.
# Treća grupa su žene koje se oblače ležerno, ali nikada niste sigurni je li vam njihov dekolte slučajno otkrio malo više od dopuštenog i znači li njihov topli pogled i slučajan dodir slučajnost ili ono čemu se potajice nadate. Umiljati pogled, hipijevski stil, cvijeće u kosi…radost mnogim srcima. Tako lako je pomisliti da su bezopasne, drugarice u igri, svjesne samo sunca i oblaka, zainteresovane za poeziju i pačuli mirise i za poneku funkciju naravno.
# Posljednja grupa je s razlogom posljednja i njih niko ne pamti niti se može sjetiti njihovog imena bar u prvih desetak godina njihovog aktivizma. To su žene koje se vode ideologijom i čiji je cilj učestvovati, a ne pobijediti. Sve vide, sve znaju, ali ih niko ništa ne pita sve do momenta kad iznenada isplivaju iz svoje prosječnosti i odjednom postanu prijetnja gore navedenima. Tad zaslužuju poseban tretman, a do tada pišem o zanimljivijim likovima.
Dakle, ovaj put tema su „fine“ cure spuštenog pogleda u crno-bijelim kombinacijama, pogleda zamagljenog dugogodišnjim gledanjem u šerpe i usisivač.
One pomno prate dešavanja mada malo toga razumiju. Nesigurne u svoju pamet i izgled, često suknju povlače na dole, najveća im je briga da se dugme na košulji ne raskopča pod pritiskom bujnog poprsja ili push-up grudnjaka koji neupućenima daje osjećaj miline i radoznalosti, te ne izbije oko njenom kolegi iz mjesnog ogranka koji je pomno slušajući temu sastanka odlutao u mislima i zagledao se u crno dugme na bijeloj podlozi. Elem, ona je tiha, samozatajna, lijepa i interesantna onima koji žele proniknuti u njenu dušu i srce, saznati šta je tišti i boli. Slabo progovara, ali na pitanja odgovara, naročito visokopozicioniranim drugovima iz njene partije. Tako dolazi do rješenja nekih ključnih problema koji more njen ogranak, kao naprimjer gdje radi i čime se bavi dotična. Ako nije stekla dovoljno naobrazbe zbog surovosti života i životnih prilika visokopozicionirani drug će potegnuti neke veze, te dragoj i finoj aktivistkinji namaći neku diplomu. Naravno, da ne bi bilo veće štete u tome i da se diploma ne bi kiselila i bila neiskorištena, ukazat će se mjesto sasvim odgovarajuće za njene posebne vještine i sposobnosti. Prolaze godine, naša junakinja priče napreduje korak ili dva iza svog dobročinitelja. Njena zvijezda sija onako decentno, kako i priliči jednoj tako finoj i sposobnoj dami. Njegova zvijezda sija sve jače sve dok ne dosegne visine o kojima su oboje sanjali u toploj sobi hotela, neshvaćeni od društva i okoline, uljuljkani u maštu i genijalne planove o budućnosti stranke i njenih organa kao i države, pa (zašto ne) i cijelog svijeta. Svijet je pod njihovim nogama, oni su visoko na planini i samo ako se daleko zagledaju u prošlost vide kao tačke na horizontu, svoje početke. Međutim, teško se može sagledati sa ove distance ono davno vrijeme od prije nekoliko godina. On je sad čovjek na visokom položaju, a država je za čovjeka, važna je to borba, pa sada vodi malo veće bitke i njegova drugarica u toj borbi mu postaje opterećenje. Nekako bi on da se riješi tog tereta jer funkcija stalno postavlja iste, a nove izazove.
Junakinja naše priče je riješila svoje probleme i pomaže svesrdno svima koji joj se lijepo obrate. Ona se vidi malo visočije jer joj je rečeno hiljadu puta da je i pametna i sposobna. Nastavak priče svi znamo… On se po stoti put vraća toplom domu, a ona, koja je u međuvremenu vjerovatno ostala bez istog žrtvujući ličnu udobnost i sigurnost za sreću i napredovanje u karijeri, nastavlja svoj put sada sigurnija i stabilnija, samosvjesna i uspješna. Dakle, u životu je bitno imati sreće, te naći se u pravo vrijeme na pravom mjestu sa pravim ljudima naravno a sve drugo se samo posloži. S tim se rodiš, ne može se naučiti. Sudbina jbg, šta bi drugo bilo. Kako bismo,inače, objasnili pametne, a neuspješne?
Autorica: Senada Šahović
