Postoji ona stara izreka, “Radi posao koji voliš i nećeš raditi ni dana.”
Koliko nas u ovom surovom svijetu zaista radi ono što voli, i budi se sretan misleći kako su ti neki izbori sigurne budućnosti bili pravi?
Koliko nas radi samo zbog zarade, a koliko zbog užitka?
Da, ti koji su tu gdje jesu zbog užitka su miljama sretniji ljudi, odgajaju sretnije porodice, a zarada i zasluge nekako na kraju uvijek dođe.
Mislim da je poenta u ljudskoj strasti, koliko samo međuljudskih odnosa rješava ta, tako sitna, a opet toliko bitna sitnica.
Strast?
Strastveni sam pušač?! – Nisam, ali mi ta rečenica padne na um uvijek, jer su ljudi najstrastveniji kada su poroci u pitanju, možda zato što su poroci “zabranjeno voće” koje nas uvijek mami.
Sada ja vas pitam, zašto na obrazovanje i karijeru ne gledamo tim očima?
Zabranjeno mi je, dakle želim to.
Reče jedan dečko jednom, “Čovek je, Senada, teški hajvan. I ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže.”
Zašto teže? – Zato što najgore bitke, bijemo unutar sebe, sa nama samima i to vam kaže jedna blizančica.
Ti, koja ovo čitaš, snovi se ne ostvaruju ležeći, a voleći ono što radiš sama stvaraš svoju sreću.
Izbor je samo tvoj!
Pa makar bio i onaj da ideš glavom kroz zid, ti su mi omiljeni.
Sama!
Uvijek sama, protiv svijeta, eh tu se strast rađa, strast da budeš najbolja u onom što radiš i što ti pruža egzistenciju.
Imam tu sreću ili nesreću da se svakodnevno susrećem sa mnogo lica, a imam i taj dar da ta ista lica pamtim, oh kako ih samo dobro pamtim. Ta lica, mahom drugačija, crna, bijela, žuta, kosooka, plavooka, sa klempavim uhom, sa velikim ili malim nosem, nije ni bitno, na svima pamtim samo jedno, količinu sreće u njihovim očima.
Taj konobar, koji mi je sinoć poslužio koktel, znam ga, znam da ga znam, znam po tom sjaju u oku, pa da, barista sa onog divnog vjenčanja u septembru, i dalje je sretan, i dalje istim žarom sija, služeći smijeh i sreću u čaši. 
Ta žena sa nikabom, vidjeh joj oči u super marketu, izgleda zabrinuto, nakon par dana, opet vidjeh te iste oči na pasoškoj kontroli, došla je do mene, žene, skinula maramu sa lica da je identifikujem, imala je masnicu ispod tog prelijepog crnog bademastog oka, jer je možda željela uraditi nešto što ne spada u “okvir”, jer je bila strastvena pri svojim izborima. Ta žena će svoju borbu nastaviti, dići će se poslije tog životnog udarca, jer znate šta, strast i upornost koju vidjeh u tim njenim očima ne viđam često. Takve žene, sa tim inatom i harizmom na kraju dana budu one sretne žene, koje znaju balansirati, znaju biti svoje, znaju imati svoje. 
Strast? Strast da kažem “Ne” i strast da kažem “Da” svakom novom danu, svakoj novoj borbi i zadatku. Svi se borimo sa svojim demonima, neki budu u ljudskom obliku, a neki nas uništavaju iznutra.
Sa druge strane, postoje i oni demoni čije nas zlo motivira, da budemo bolji od njega, uporniji od njega, da ga srećom uništimo.
I to je moja poruka svakoj ženi koja jeste ili će biti jednog dana poslovna, žena koja donosi novac za hljeb u kuću, pa ga onda napravi i opere tepsije. Nađi svoju strast i pusti da te ona vodi, tvrdoglavo i uporno, uspjet ćeš. Nikada ne budi ona koja traži, već ona koja stvara. Ona pod čijim je nogama svijet, šaren, sjajan, vrtoglavo nepravedan a opet samo njen, ona ga kroji po svojim mjerama, da joj ide uz omiljene crvene potpetice i sreću u oku. 
Biti svoja, a pripadati! Imati svoje, a zavisiti! Raditi, a ne biti sluga…ljubavi!
Blogerica: Zerina Šemsović
Detalji outita :
Cipele : Koton
Hlače : Esprit
Košulja : Zara
Sako : Ebay
Torba : City fashion
Broš: Ferrero nakit
Fotograf : Jasmin Čizmović
https://www.facebook.com/jasmincphotography/?fref=ts
Moje društvene mreže :
Wordpress : https://mademoiselle0101.wordpress.com/
Instagram : https://www.instagram.com/mademoiselle0101/
