Prije par godina sam organizovala svadbu bliskog prijatelja. Prepustio mi je sve poslove, a ja sam uživala. Jedan od najlakših poslova je bilo organizovanje svadbene torte. E, pa, ne i ovaj put!
Čini se da tradicija oko svadbene torte potiče još iz Antičkog Rima, mada su oni umjesto torte imali hljeb. No, da li znate zbog čega su svadbene torte na više spratova? Srednje-vijekovna Engleska je imala običaj da se što više torti nareda jedna na drugu, a da mladenci pokušaju da se poljube iznad te kule od torti. Ako bi uspjeli, vjerovali su da je to bio znak uspješnog, budućeg života.
Istina ili ne, ali vijekovi i običaji su se nadodavali na to sve, pa je svadbena torta postala jedan poseban dio te noći.
Od vas se očekuje da imate prelijepu tortu, sa divnim ukrasom na vrhu, da se svi oduševe i da im omogućite da napune mobilne telefone slikama vas sa tortom. Također, od vas se očekuje da prvi komad odrežete nožem koji oboje držite zajedno, a zatm i da ga pojedete.
Doduše, nije samo to; u stvari, trebate jedno drugo da nahranite tim komadom torte i, tokom hranjenja, da pokušate jedno drugo umazati. Svi blicaju mobilnim telefonima i foto aparatima, a vi se smijete, izgledate blesavo, pojedete tortu i onda se nastavi s muzikom.
Ono što sam htjela da kažem je da nije važno kakvog je okusa, nego kako izgleda.
Dakle, kad sam organizovala svadbu za prijatelja i kad sam tražila torte, nađoh fotografiju jedne koja je meni bila fantastična. Njima se nije dopala, ali sam ja sačuvala fotografiju. Sada, baveći se mojim vjenčanjem, sjetila sam se te torte i potražila je u moru datoteka.
Lijepa, jednostavna torta, taman tolika da se njome mogu počastiti gosti koji će jesti svadbenu tortu, no htjela sam da ukras na vrhu bude nešto neobično, jedinstveno, napravljeno samo za nas; nešto što ću sačuvati da me uvijek podsjeća na taj dan.
Sve ovo što pišem se dešavalo prije neka tri mjeseca. Odlučila sam da se javim ženi koja je pravila tortu i za prijatelja. Poslala sam joj fotografiju i objasnila svoje ideje za vrh. Nema problema!
Pazi sad, kad ti neko na Balkanu kaže: „Nema problema“, vrijeme je da se zabrineš, pa tako i bi. Objasnim ja malo detaljnije i ostavim prostor da mi se javi s pitanjima. Nema problema! Kada je vrh već bio skoro završen, ja pitam za visinu stalka i opet sve objasnim. Nema problema. Kad je došao vrh i kad ga odnesosmo kod nje – problem!
“Nisam ja ovo ovako zamislila. Ne radim ja to ovako. Bojim se da ne mogu obaviti narudžbu“, reče mi 10 dana pred svadbu.
“Nema problema ”, odgovorih.
Svadbene su torte slatke. Obično imaju nekoliko spratova i neki ukras na vrhu. Ljudi koji prave svadbene torte sebe smatraju umjetnicima. Mislim, i ja ih smatram umjetnicima; vidjela sam takvih torti, takvih oblika i dekoracije da nikad ne bih pomislila da želim da je izrezem, povrijedim i uništim joj ljepotu.
Torte su lijepe i, da budem iskrena, to im je cijela svrha. Fondan je ono što tortu čini lijepom, u boji po želji. Fondan, naš tortasti prijatelj, je isključivi razlog zbog kojeg više ne pravimo prave torte (onakve kakve je pravila moja mama), kad želimo da torta izgleda lijepo za neku priliku. Nema više bogatih torti od oraha i badema, sa pravim kremama koje se kuhaju na tihoj pari, od jaja, čokolade i putera. Nema više teških i ukusnih torti.
Unutrašnjost je od običnog biskvita i puter kreme. Biskvit omogućava čvrstoću, a puter krema je prava stvar za lijepljenje fondana za tortu. To je, u stvari, sredina torte i takvog je i okusa, a sve da bi svadbena torta imala svoju svrhu – da bude lijepa, da se slika, da se izreže i da se njome nekoga umecka po licu.
Autor: Zrela Mladenka