Dječak je posmatrao svoju baku dok je pisala pismo. U jednom trenutku, pitao ju je:
„Da li pišeš priču o tome šta smo sve radili? Je li to priča o meni?“
Baka je odložila olovku i rekla mu: „Zapravo, pišem o tebi, ali važnija od riječi je ova olovka koju koristim. Nadam se da ćeš, kada porasteš, biti baš kao ova olovka“.
Zaintrigiran, dječak je pogledao olovku. Bila je to sasvim obična olovka, slična milionima drugih.
„Ali, to je najobičnija olovka!“ – pobunio se.
„Zavisi od tvog ugla gledanja. Što se mene tiče, ova olovka ima pet kvaliteta koja su izuzetno važna za osobu koja će uspjeti u životu.
Prvo: Sposoban si da uradiš velike stvari, ali nikada ne smiješ da zaboraviš da postoji ruka koja te vodi i usmjerava. Neko tu ruku zove Bog, neko Veliki Duh. Kakvo god ime da joj daš, ona te uvijek usmjerava.
Drugo: Tu i tamo, moram da prestanem da pišem kako bih zarezala olovku. Zbog toga ona malo pati, ali to joj daje oštrinu. Slično tome, svaki bol koji te čeka životu načiniće od tebe bolju osobu.
Treće: Olovka ide u paru sa gumicom koja briše greške. I život ima gumicu, i kad god možeš da je koristiš, ispravi greške koje si napravio. To je put ka miru i pravičnosti.
Četvrto: Olovku ne čini posebnom njena drvena spoljašnjost, već grafitno srce. Zato uvijek obraćaj pažnju na to što se dešava u tebi, a spoljašnjost je manje bitna.
Peto: Olovka uvijek ostavlja trag. Tako i ti u svemu što radiš ostavljaš trag u svijetu. Budi uvijek svjestan toga, pa ćeš paziti i kakve tragove ostavljaš.
Izvor: dobrarec.rs
