„Sasvim nepripremljeni stupamo u popodne života. Još gore, to radimo sa pogrešnim pretpostavkama naših dotadašnjih istina i ideala. Ali ne možemo da živimo popodne života prema programu pripremljenim za jutro života, jer ono što je veličanstveno ujutro biće mlako uveče, pa će veče postati laž“ – Karl Gustav Jung.
Karl Jung, švajcarski psihijatar i osnivač analitičke psihologije, naveo je četiri faze kroz koje svaki čovjek prolazi u toku života. To su:
1. Atletska faza.
Ovo je razdoblje života kada smo preokupirani time kako naše tijelo izgleda. Tada sate provodimo pred ogledalom, brinući samo o svojoj fizičkoj pojavi i ni o čemu drugom.
2. Faza ratnika.
Nakon faze preispitivanja izgleda, dolazi period kada je glavna briga kako pokoriti svijet, kako biti najbolji i doći do najboljih stvari. Tada želimo da radimo i ponašamo se kao pravi ratnici. To je vrijeme kada se upoređujemo sa drugima, kada želimo da ih pobijedimo kako bismo pokazali sebi da možemo bolje i više od njih, jer mi smo ratnici.
3. Faza obračuna.
U ovoj fazi života shvatamo da nismo uradili dovoljno da bismo bili sasvim mirni, ispunjeni i zadovoljni. Ovo je doba kada iznalazimo načine da ostavimo trag u svijetu, da podijelimo sa drugima ono što imamo. Shvatamo da sve ono za čime smo do sada jurili – novac, moć i materijalna bogatstva jesu potrebni, ali nam više ne predstavljaju toliku vrijednost kakva nam je bila ranije. Više nismo toliko vezani za materijalne stvari jer otkrivamo jednačinu davanja i primanja.
U ovoj fazi želimo da dajemo, da pomažemo, da se riješimo ega i da ostavimo svijet boljim nego što je bio kada smo ga zatekli.
4. Duhovna faza.
Prema Jungu, ovo je posljednja životna faza, i u njoj shvatamo da nijedna od prethodne tri faze nije uspjela da u potpunosti obuhvati našu ličnost.
Sada shvatamo da smo više od pukog tijela, da smo više od svega što posjedujemo, više od svojih prijatelja i svoje nacije.
Uviđamo da smo duhovna bića koja prolaze kroz ljudsku pojavu, a ne ljudi koji imaju duhovno iskustvo. Shvatamo da možda trenutno živimo na ovom svijetu, ali nismo sazdani od njega. Sada imamo kapacitet da sebe pogledamo iz drugačije perspektive, pa vidimo sebe u istinskom svjetlu. Konačno smo sposobni da postanemo posmatrač sopstvenog života.
O toj posljednjoj fazi života, i najvećoj umjetnosti i tajni – umijeću da se sopstveni život sagleda iz ugla posmatrača a ne učesnika, govorio je i Lao Ce: „Možete li da istupite iz sopstvenog uma i time steknete potpuni uvid i razumijevanje svih stvari? To je vrhunska vrlina – rađati i gajiti, imati a ne posjedovati, djelati a ne očekivati ništa, voditi a ne pokušavati da kontrolišete“.
Izvor: dobrarec.rs
