Grickanje noktiju je česta navika koju ima između 20 i 30 posto ljudi, često povezana sa stresom, anksioznošću ili dosadom. Nedavno su korisnici GLP-1 lijekova, poput semaglutida, primijetili da su im se želje za grickanjem noktiju smanjile ili potpuno nestale. Ovi lijekovi, poznati po tome što smanjuju apetit i želju za hranom, djeluju na moždane centre nagrade, što može uticati i na druge kompulzivne navike.
Dermatolozi ističu da grickanje noktiju spada u poremećaje ponavljajućih ponašanja usmjerenih na tijelo, koja su često povezana sa anksioznošću i stresom. Iako GLP-1 lijekovi nisu odobreni za liječenje ove navike, postoje izvještaji da smanjuju i druge nagone poput pušenja ili impulzivnog kupovanja. Stručnjaci savjetuju da se u slučaju problema sa grickanjem noktiju koriste i druge metode poput identifikacije okidača, antigrickalnih lakova i terapije.
Važno je naglasiti da su efekti GLP-1 lijekova na grickanje noktiju individualni i nisu trajni, te da je potrebno raditi na dugoročnim strategijama za promjenu ponašanja. Ipak, za sada se ovaj efekat može smatrati pozitivnim nuspojavom koja zaslužuje dalja istraživanja.
