Kada sam bila dijete, imala sam najmanju sobu u kući, ali je bila moja i ja sam birala kako će izgledati. Svako jutro bih nakon doručka čistila sobu, pravila krevet i usisavala tepih. Tada nisam shvatala zašto mi je to bilo toliko važno, ali sada znam da je to bio moj način da stvorim osjećaj sigurnosti i kontrole u životu punom neizvjesnosti i napetosti.
Odrastajući u domu gdje nikad nisi znao šta će se dogoditi, naučila sam da čitanjem energije i malih promjena u raspoloženju ljudi pokušavam pronaći stabilnost. Čišćenje nije bilo samo održavanje reda, već način da se osjećam smireno i sigurno. Kao odrasla osoba, shvatila sam da se i dalje okrećem čišćenju kada sam preplavljena emocijama ili stresom, ne kao perfekcionizam, već kao traženje unutrašnjeg mira.
Ova spoznaja mi je pomogla da bolje razumijem svoje obrasce ponašanja i da ih prihvatim kao dio svog emocionalnog razvoja. Naše reakcije i navike često potiču iz ranih iskustava i služe nam kao mehanizmi prilagođavanja. Prepoznavanjem toga možemo sa manje osude i više razumijevanja upravljati sobom i svojim potrebama.
