Prema rezultatima novog Rozog izvještaja koji je digitalno prezentovan povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, tokom 2019. godine povećan je broj prijetnji prema lezbejkama, gej, biseksualnim, transrodnim i interspolnim (LGBTI) osobama, a zabilježeno je i 105 slučajeva govora mržnje i pozivanja na nasilje i mržnju, te 16 slučajeva krivičnih djela i incidenata motivisanih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
U izvještaju se navodi da je od 18 mjera vezanih za prava žena i LGBTI osoba koje je Sarajevski otvoreni centar (SOC) predložio, 14 uključeno u Gender Akcioni Plan Kantona Sarajevo. Na početku 2020. godine, konačno je formirana i interresorna radna grupa koja će analizirati postojeće propise i predložiti nove koje je potrebno donijeti kako bi istospolni parovi iz životne zajednice ostvarivali prava koja proizlaze iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Potrebno je istaći da je prošlogodišnja bh. povorka ponosa, iako posljednja povorka ponosa u regiji Zapadnog Balkana, bila najuspješnija povorka prema broju ljudi i prema sigurnosti, budući da se nije desio nijedan sigurnosni incident.
Sa Eminom Bošnjak, izvršnom direktoricom SOC-a i jednom od urednica Rozog izvještaja, razgovarali smo o ravnopravnosti u BiH, suzbijanju diskriminacije, pravima LGBTI osoba i europskim integracijama, kao i kampanji “nije život četiri zida”.
Na koji način su povezana prava LGBT osoba i EU integracije na Zapadnom Balkanu?
Za prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini je bitan proces europskih integracija s dva aspekta. Prvi je politički pritisak, a drugi je vezan za adekvatne načine institucionalnog prepoznavanja i zaštite prava LGBTI osoba. Naime institucijama pored volje, nedostaje često i znanja kako da se bave određenim pitanjima. EU prati stanje i napredak u oblasti pravosuđa i temeljnih prava te pravde, slobode i sigurnosti, i to je često dodatni motiv domaćim donosiocima_teljkama odluka koji su odlučni da istraju u procesu pridruživanja BiH EU da se aktivno posvete radu na unapređenju prava i položaja LGBTI osoba. Nažalost, glasovi i potrebe LGBTI osoba iz Bosne i Hercegovine još uvijek nisu politički snažni da samostalno mogu utjecati na one koji_e donose odluke i koji_e upravljaju. Nadam se da ćemo do toga doći kako se kao država budemo demokratski razvijali, te kako aktivizam i zahtjevi od strane LGBTIQ osoba i aktivista_kinja budu artikulisaniji.
S druge strane, iako nije direktno povezano sa Evropskom unijom, Vijeće Evrope i njeni pravni dokumenti postavljaju odlične temelje i standarde za poštivanje prava različitih manjinskih i marginaliziranih grupa, kao što su to i LGBTI osobe, u široj evropskoj regiji. Odličan primjer za to je Preporuka Vijeća Europe o mjerama borbe protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu koja je poslužila Sarajevskom otvorenom centru kao urnek za izradu modela Akcionog plana za ravnopravnost LGBTI osoba u BiH, koji su institucije – prvenstveno Agencija za ravnopravnost spolova i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice – preuzele i nastavile rad na njemu.
Da li ste zadovoljni institucionalnim djelovanjem za zaštitu od diskriminacije?
LGBTIQ osobama u BiH koje sa velikom vjerovatnoćom mogu očekivati da dožive diskriminaciju ukoliko su out, i koje doživljavaju diskriminaciju, institucionalno djelovanje još uvijek nije ni brzo, ni responzivno, niti senzibilizirano. To je doživljaj i mnogih drugih osoba koje traže pravdu i zaštitu kroz institucionalno djelovanje, npr. žena koje su preživjele nasilje. Jasni su pokazatelji koje pratimo, a koji stoje iza takvog lošeg imidža i percepcije institucija. Još uvijek se ne dešavaju nikakvi treninzi za sudije i tužitelje ukoliko ih ne pokrenu ili zahtijevaju organizacije civilnog društva, te ne postoji niti jedna pravosnažna sudska presuda kojom je ustanovljena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a postoje sudski slučajevi koji su pokrenuti prije nekoliko godina. Jedine svijetle tačke u institucionalnom djelovanju su Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH i Institucija ombudsmena za ljudska prava, s tim da moramo razumjeti da to djelovanje nije ni blizu tome da pruži jasnu i blagovremenu zaštitu i pravdu jer ono ima dugoročni karakter ili onaj koji nije pravno obavezujući.
Koliko je važna kampanja “nije život četiri zida” za bh. građane i njihovu budućnost?
Kampanja koju provodi Organizacioni odbor druge BH povorke ponosa fokus stavlja na mentalno zdravlje LGBTIQ osoba u BiH, i povlači paralelu sa (osjećajem) izolacije i svim psihološkim poteškoćama koje su naši cisrodni i heteroseksualni sugrađani_ke mogli_e osjetiti tokom marta, aprila i maja ove godine zbog pandemije COVID-19. Često nerazumijevanje potreba i borbe LGBTIQ osoba i aktivista_kinja za bolji život i položaj, koje se često samo gleda kroz prizmu seksualnosti kao još uvijek vrhunske taboo teme, kroz ovu kampanju biva dekonstruisano: šta nam to izolacija, društveno odbacivanje i distanca čine kao ljudskim i društvenim bićima. Jedina razlika jeste što je distanca sada potrebna radi zaštite zdravlja nas i drugih, a društvena distanca koja je svakodnevna realnost za mnoge LGBTIQ osobe je jedino uslovljena predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta i nema nikakvog racionalnog razloga. Efekti izloacije su vrlo slični i nadam se da će ova kampanja potaći naše sugrađane da prilaze svemu vezanom za LGBTIQ osobe sa puno više razumijevanja.
Koje su tri najvažnije smjernice za djelovanje po pitanju zaštite od diskriminacije marginaliziranih socijalnih grupa?
Ono što je potrebno kako bi došlo do efikasne zaštite od diskriminacije za LGBTIQ osobe jeste provođenje Zakona o zabrani diskriminacije izradom i usvajanjem višegodišnjih javnih politika za ravnopravnost LGBTI osoba na državnom, entitetskom i nivou Brčko distrikta, koje bi predviđale konkretne i realistične mjere za ravnopravnost LGBTI osoba. Pored toga bilo bi bitno uvesti LGBTI specifične module u obrazovanje budućih sudija_tkinja i tužitelja_ica. I na kraju, potrebno je uspostaviti sistem odgovornosti pravosuđa i drugih organa koji ne primjenjuju princip hitnosti u svim postupcima u kojima se ispituju tvrdnje o počinjenoj diskriminaciji, uključujući slučajeve na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika.
Publikaciju Rozog izvještaja na BHS jeziku preuzmite
ovdje.
Publikaciju Rozog izvještaja na engleskom jeziku preuzmite
ovdje.
