Naći dečka je pi**n dim! Ili ako hoćeš na latinskom: fumus vaginae! – skoro pa da sam se derala na frendicu, nazovimo ju Ana, frendicu koja kao izgovor da ne izađe iz loše veze stalno navodi ničim utemeljenu ideju da više nikad neće moći naći dečka.
– Gdje mogu naći dečka? Koga? – pitala me gotovo u suzama.
– Pa evo recimo ovdje, pogledaj one ljude tamo – pokazala sam joj na grupicu frajera za susjednim stolom.
Da, bili smo u kafiću. Takvi razgovori se uvijek najbolje vode uz pivu. Znate kako se kaže – alkohol nikad nije riješio ničije probleme, al’ nije bome niti mlijeko, a mineralna voda još manje!
Ana je inače u prelošoj vezi. Da je njezina veza Titanic, potonula bi još prije sudara sa santom leda jer neke su stvari toliko loše da im ne treba ni udarac da se potrgaju.
No, Anina veza nije Titanic nego jeftini čamac na napuhavanje. Probušen na nekoliko mjesta i zalijepljen selotejpom. Selotejp naravno propušta vodu. Veza joj je takva od samog starta jer je taj čamac zvan veza doista jeftine izrade i namijenjen je za dvodnevno brčkanje na plaži, a potom za smeće.
Ali Ana ga vozi već gotovo pet godina… Da ne dosađujem više s metaforama o brodovima, čamcima i selotejpu, reći ću kako stvari stoje normalnim jezikom:
– Ana je u vezi s vrhunskim kretenom A klase, likom koji bi dobio peticu kad bi se njegova kretenoidnost kojim slučajem ocjenjivala. Lik je pod 1) kreten općenito; 2) besposličar bez želje da nađe posao; 3) vara ju s prostitutkama (postoje osnovane sumnje); 4) govori joj da je ružna i glupa; 5) na to sve, on je još i ružan.
Nije naravno grijeh biti ružan, ali kad si prepun mana, ružnoća dođe kao trešnja na vrhu kolača, odnosno uz takav loš izgled ne možeš si još priuštiti i loš karakter. Lik je podebeo, ima podbradak kao napuhani golub, svinjeći nos onako prema gore i napola je ćelav.
Što dakle Ana vidi u toj spodobi? Pogađate? Ona ga voooooliii! Bravo, točno ste pogodili. Ni sama ne zna što ona tu voli jer mu je ne jednom u mobitelu pronašla cjenjkanja s prostitutkama iz oglasnika i zamislite samo – tješi se da ju nije prevario jer nije imao dosta keša, a prostitutka nije pristala dati popust! Zamislite: Ana to ne računa pod prevaru jer možda nije došlo do susreta budući da mu je falilo love!
Već joj tri godine, otkad cjenjkanja postoje i redovno se ponavljaju, pokušavam objasniti da nije neki faktor to što on nije imao love jer to njegovu ideju, želju i inicijativu za seksom s prostitutkom nikako ne briše. Da je imao 200 ili 300 kuna više, seksao bi se s prostitutkom. Kad mu Ana to onako oprezno spomene, on joj kaže: „Ti šuti, rugobo!’’ i usput joj objasni da ona ne može naći bolje od njega i ona mu, zamislite, povjeruje.
– Pada meni napamet da ga ostavim, ali što ću ja sama s 33 godine, gdje ću ja naći nekog novog lika? – govori mi Ana dok joj ja pokazujem likove po kafiću i uvjeravam je da je naći dečka vrlo lako i to puno boljeg od ovog kretena; takvu budalu treba, ali zbilja, svijećom tražiti.
Žena ne uspijeva shvatiti da je bolje neko vrijeme biti sama, nego gubiti vrijeme i život na nekog ko joj govori da je glupa i ružna i još ganja prostitutke. Ona ne uspijeva shvatiti da sa 33 godine nije starica i da će novog lika naći sigurno, možda ne isti dan, ali kroz godinu ili dvije definitivno.
– Ali ja želim dijete! Neću valjda rađati s 40! – vrišti Ana toliko glasno da su se gosti u kafiću okrenuli i prijekorno me pogledali jer su valjda zaključili da sam ja ta militantna lezba s kojom je u vezi.
– Nećeš rađati s 40, al’ nećeš valjda ni ovom kretenu! – pojašnjavam joj.
A ona meni:
– Ne govori da je on kreten…
– Nego kako se zove osoba koja ti govori da si ružna i glupa i dopisuje se s prostitutkama? Genijalac, anđeo čuvar ili dobrotvor? – ne dam se ja.
Inače, kreten joj brani druženje sa mnom, ne zbog ljubomore nego zato što „loše utječem na nju’’ iliti ukazujem joj na to da joj je dečko kreten kojeg treba katapultirati. Ili pregaziti autom što bih napravila drage volje da mi se ide u zatvor.
Dva pitanja neizostavno nameće ova priča. Prvo je – zašto je, zaboga, Ana s njim, a drugo – zašto je on s njom, ako smatra da je ružna, glupa i da mu trebaju prostitutke?
Odgovor na prvo pitanje znamo – ona ga tzv. voli iliti misli da ga voli, odnosno boji se da neće naći novog dečka jer je – stara. A on? On je jadnik i sadist koji se voli iživljavati i našao je Anu, očito idealnu žrtvu. Da on doista misli da je ona ružna i glupa, vjerovatno ne bi bio s njom. On to govori čisto zato jer je kretenčina koja ju voli ponižavati i dobro zna da to može jer zna da je krhka i da ga „nikada neće ostaviti’’.
Ne pišem vam ovu priču zato da bih iz zlobe tračala prijateljicu, nego zato što je ona jedna od mnogih žena s takvim stavom, ide u kategoriju žena koje ostaju u prelošim vezama iz straha da će ostati same.
Nekako mi se čini da je ta pojava češća kod žena nego kod muškaraca; barem ja osobno ne poznajem niti jednog frajera kojeg ženska zlostavlja na bilo koji način, a da taj nije rekao „Dosta!’’ i – prekinuo to.
Znate li čega se boje žene u tridesetima? Činjenice da je, kako ja to volim nazvati, prošao treći krug. Ne njima, nego muškima. Pojasnit ću. Treći krug su prošli muškarci koji su u kasnim tridesetima, a solo su; dakle već su tri puta probrani i odbačeni.
Krugove sam poredala ovako: prvi krug je do 25. godine iliti prva duža veza. Drugi krug je nakon druge ili treće duže veze i to s 30 godina. Zatim kreće treći krug koji ili završi brakom koji traje vječno (uvjetno rečeno) ili s 35 plus ostajete singl i postajete muškarac koji je ispao iz tog slavnog trećeg kruga i upao u četvrti. A u četvrtom je samo probrani otpad! Oh, Bože, upravo sam singl muškarce starije od 35 nazvala otpadom!
Nisu oni nužno otpad, kužite, ali žene to tako gledaju – oni koji su valjali su probrani, poženili se i negdje u nekoj vezi stacionirali, a solo ženskama od 30+ ostaju ti već tri puta probrani – razvedeni, likovi s djecom, udovci, homići, alkoholičari, narkomani, nasilnici. Ne kažem da je strašno biti rastavljen, ali većina žena će pomisliti da ste razvedeni s razlogom – npr. kurvali ste se okolo pa vas je žena ostavila.
Ako pak imate djecu, neće svaka žena prihvatiti muškarca s djecom neke druge žene. Ako ste nasilnik ili pijanac, to ne trebam podrobnije objašnjavati. Homiće neću ni spominjati. Udovci kod žena nisu pak previše popularni jer uvijek postoji opasnost da pate za preminulom suprugom i nose taj neki teret na duši koji je novoj ženi teško nositi i bivati poređena s ovom koje više nema.
Uglavnom, kad prođe treći krug – u ku**u ste! Barem žene to tako doživljavaju, vjerujte mi na riječ. Imam dosta frendica pa znam. U hrpi otpada su, zaboravila sam spomenuti, i poslovno neuspješni muškarci koje bi žena trebala izdržavati. Ne mogu reći da donekle ne razumijem tu žensku paranoju da si, ako joj je preko trideset, više neće moći naći dečka. Ali napominjem, samo donekle.
Ali zato ostajanje u očajnoj vezi, u probušenom čamcu iz kojeg rukama i nogama treba izbacivati vodu, to pak uopće ne razumijem.
Kao što sam već spomenula, ženske su sklonije ostati u lošoj vezi samo zbog straha da će ostati solo. Muškarci su s Marsa, a žene s Venere. Marsovci se ne boje toliko samoće, a na Veneri su očito svi pi*ke. Plačipi*ke. Normalni Marsovac će ženu koja ga vara poslati u tri lijepe, kako se u narodu kaže, i naći će novu jer naći curu je fumus vaginae. Jednako je, naravno, lako ženi naći dečka, ali ženske to nekako ne shvaćaju, pa će se radije držati loše veze kao pijane plota.
Bolje katastrofična veza nego nikakva! To je, nažalost, slogan mnogih žena i zato je naše društvo prepuno tužnih, duboko nesretnih, zabrinutih, živčanih i uplakanih žena koje su već iskoristile sve čamce za spašavanje sa svog Titanica i opet se na njega vratile čekajući da potpuno potone iliti – da muškarac bude taj koji će ih ostaviti.
Previše su plahe da one učine taj ključni korak i kažu – „Dosta je, ostavljam te”. Ženu je lakše uvjeriti da je jadna i da ne može bolje nego u to isto uvjeriti muškarca.
Zasigurno će se naći neka čitateljica koja je slučajno naletjela na ovaj blog pa će se javiti s namjerom da kaže kako su žene snažne i kako je u ovom tekstu sve neistina. Mogu žene sto puta ponoviti da ja nemam pojma i da seruckam bez veze, ali u duši znaju da sam u pravu jer svako, baš svako, poznaje minimalno jednu (žensku) osobu koja je u dugoj i lošoj vezi iz koje ne izlazi. A ne izlazi upravo iz spomenutog straha, straha da ne postoji bolje, straha od samoće…
Sve da je i strah od samoće opravdan – što nije – što je uopće toliko loše u samoći? Stara poslovica kaže da je bolje biti sam nego u lošem društvu i svako priseban će se s time složiti.
Ana iz moje priče bira loše društvo. Što je s glavom? Njezin tzv. muškarac uspio je u svojoj zlobnoj namjeri da je uvjeri da nije dostojna boljeg. Što je pak s njegovom glavom? Retoričko pitanje.
Anin je cilj dobiti dijete s kretenom jer „ne želi rađati s 40” koliko procjenjuje da će biti potrebno vremena dok si ne nađe adekvatnog partnera. Ona će radije roditi odmah s kretenom, imati njegovo dijete za koje riskira da će naslijediti kretenske gene i time doživotno ili barem do djetetove punoljetnosti biti neraskidivo vezana uz kretena.
Sve samo da ne bude sama. Nije li to tužno?
Meni je i tužno i dugoročno gledano, neshvatljivo. Zar nije racionalnije prekinuti s 33 dok si još mlad(a), nego čekati još par godina da plastični Titanic zvan veza definitivno potone? Tada će biti u daleko lošijoj poziciji jer, hej, jedno je biti singl cura od 33, a sasvim drugo singl zrela žena od 38, ako me razumijete! Ana još govori: „Ako saznam da me prevario, odsjeći ću mu ku**c!” Draga moja, čovjek se cjenka s prostitutkama, smatram da si mu već trebala odsjeći to što već planiraš. Nemaš ti tu što više saznati, ako imaš trunku samopoštovanja – ostavi ga. Odsjeci mu ga ili nemoj, ali svakako ga ostavi.
Govorim joj to, a ona me gleda i ponavlja: „Ali on će se promijeniti, a nema ni para za prostitutke…” Kad čujem to „opravdanje’’ da se prijevara s kurvom nije dogodila iz tehničkog razloga, a to je da on nema dovoljno novca za to, dođe mi mrak na oči. Neće se on promijeniti nego će biti samo gori. A sve i da ostane takav kakav jest, već je dovoljno grozno i tu se nema što pričati.
Ana se nakon te cuge na mene naljutila.
Rekla mi je koji dan kasnije na telefon da ja ne shvaćam da je ona definitivno stara s 33 godine i da ona nema gdje tražiti novog. Ha, dobro… Ako si tako nedokaziva neka ti bude, sama biraš nesreću. Možda se oko takvih osoba ne treba ni truditi jer im mišljenje nećete promijeniti i samo ćete im još na kraju biti nešto krivi.
Ja uvijek pogriješim i iznova se trudim. Neuspješno. Možda se to zove guranje nosa tamo gdje mu nije mjesto. Možda moje uvjeravanje Ane nije urodilo ničim dobrim, ali je iz toga bar proizašlo nešto pozitivno – ovaj blog u kojem će se, vjerujem, prepoznati mnogi. I jednog i drugog spola. Pa se nekome možda i oči otvore…
Autorica: Nika Ostoić (Nikaostoic.wixsite.com)
