Zehrina Karić je akademska slikarica i profesorica u Građevinsko-geodetskoj školi u Tuzli.
Dva mjeseca je svo svoje slobodno vrijeme provodila u tuzlanskoj Klinici za dječije bolesti, čije zidove je oslikala crtanim junacima kako bi se klinci koji tamo moraju boraviti osjećali bolje.
O čemu smo razgovarali sa izvanrednom Zehrinom pročitajte u daljem tekstu.
- Kada ste shvatili da će umjetnost biti vaš poziv?
Pablo Picasso je rekao: “Svako dijete je umjetnik. Izazov je kako da ostane umjetnik kada odraste.” Smatram da se umjetnik rađa, a slikar tek postaje. Svako dijete posjeduje umjetničke sklonosti ali to treba njegovati i postepeno graditi umjetnički put, koji nije jednostavan.
Od ranog djetinjstva sam pokazivala afinitet prema umjetnosti, pa sam tako i svoje obrazovanje usmjerila u tome pravcu. Mogu reći da sam imala sreće pa sam bila okružena osobama koje su prepoznale talenat i podržale me da izgradim svoj umjetnički put, kojim još uvijek hrabro koračam.
- Zašto volite svoj posao?
Slikarstvo ne doživljavam kao posao. Rekla bih da je to strast, ljubav, oslobađanje emocija… Pored slikarstva zaposlena sam kao profesorica likovne grupe predmeta i za sebe mogu reći da sam“Pestalocijevska duša“, što simbolizuje odgajatelja ispunjenog istinskom pedagoškom ljubavi prema djeci i odgajateljskom pozivu.
- Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
Za savremeno doba kažu da je zapravo „trka sa vremenom“. Istina je da svi živimo ubrzano, pokušavamo sustići izazove i ciljeve koje sami sebi postavimo. Nekada ti izazovi i ciljevi nisu realni, ostvarivi, i onda se gubimo i lako padamo u stanja lošeg raspoloženja. Ja funkcionišem tako da pred sebe postavljam dugoročne i kratkoročne ciljeve i tako se puno bolje snalazim, te stignem sve što želim. Dan može biti dovoljno dug samo ukoliko se fino organizujemo. Činjenica da stignem obaviti posao u školi, slikati, biti aktivna na izložbama i drugim likovnim manifestacijama, putovati, čitati knjige, pa čak i pecati ribe govori o tome da se sve može ukoliko se hoće.
- Kako se nosite sa negativnim komentarima i kritikama?
Samo osoba koja radi i stvara može očekivati pohvale ali i negativne komentare, kritike. Smatram se osjetljivom osobom ali sam vremenom naučila prepoznati dobronamjerne ali i negativne osobe. Negativni komentari dolaze od osoba koje uživaju da u drugima traže negativnosti, pa se držim dalje od takvih osoba. Kritike volim samo ukoliko su izrečene sa pozitivnom namjerom da nešto poboljšam i ostvarim napredak.
- Svima nam ponekad zatreba savjet.. kome vi idete po savjet?
Zavisi o čemu se radi. Pored roditelja, starije sestre tu su i prijatelji u koje imam puno povjerenje.
- Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Drago mi je da do sada nisam imala tu situaciju izbora. Mogu se samo zahvaliti porodici za ukazanu podršku u izgradnji karijere.
Šta Vas čini sretnom?
Puno stavari! Sitnice me mogu usrećiti i učiniti dan ljepšim. Sretnom me čini: zdravlje, bavljenje slikarstvom, osmijeh dragih osoba, druženje, putovanja, čitanje knjiga, šoljica kafe, sunce, upecana riba, nova haljina i cipelice, šetnja šumom, divlja jagoda…
- Šta za Vas predstavlja ljubav?
Ljubav je prepuštanje iskrenim emocijama prema nekome, ali i svakodnevno njegovanje i pokazivanje istih.
- Kako definišete uspjeh?
Pojam uspjeha za svakoga je nešto drugo. Uspjeh je pozitivan titraj u nama. Privatna stvar. Osjećaj zanosa, moći i saznanje da sve možemo.
- Kad kažete „super žena“ na kakvu ženu pomislite?
Na ženu koja MOŽE SVE što želi!
