Marica Gajić je trenutno najbolja košarkašica BiH. Ima 23 godine, a već osam sezona igra u najboljim europskim ligama (Slovenija, Turska).
Trenutno je igračica turskog Hataja i reprezentativka BiH. Profesionalnu karijeru je započela u ŽKK RMU Banovići, gdje je sa 15 godina bila najbolja igračica. Rođena je Bijeljinka. Prije tri godine je izabrana kao 32. pick na draftu za WNBA.
O čemu smo razgovarali sa fantastičnom Maricom pročitajte u daljem tekstu.
- Kada ste osjetili da će sport, odnosno košarka, biti Vaš poziv?
Ne mogu odrediti tačno vrijeme kada sam osjetila da je košarka moj poziv, to se desilo spontano, vremenom. Oduvijek sam voljela sport i na neki način bila sklona istom, bilo je samo pitanje dana kada ću se i za koji sport opredijeliti. Košarka je u samom početku za mene predstavljala zabavu, igru. Kako je vrijeme odmicalo, sve više sam voljela košarku i svaki trening shvatala kao izazov u kome moram napredovati. Uvijek sam se trudila dati svoj maksimum u svakom momentu provedenom na terenu. Moj svakodnevni trud, rad, želja i odricanja, košarka je nekako prepoznala. Ona je mene izabrala i odvela do tačke gdje je postala moj poziv i važan dio mog života.
- Zašto volite svoj posao i da li Vam je problem uskladiti sve obaveze?
Košarka u potpunosti odgovara mom temperamentu i ciljevima. Ispunjena sam kada se nalazim na terenu i osjećam se kao svoj na svome. Nikada nisam dozvolila da me napusti onaj osjećaj koji sam u prvim dodirima sa loptom dobila, to je onaj osjećaj dječije igre, zdrave konkurencije, želje za takmičenjem. Tako ne dopuštam sebi da košarku shvatim kao čisti posao i profit. Uvijek naglašavam da sam srećnica, jer mi posao ujedno predstavlja i najveću ljubav. Nažalost, to je danas rijetkost.
Što ste uspješniji i predaniji tome što radite, imate sve više obaveza. Zadovoljna sam svojim poslom i to mi daje vjetar u leđa. Teško jeste, ali kada imate motiv i jasan cilj ispred sebe, za sve se nađe potrebno vrijeme.
- Kako se nosite sa negativnim komentarima i kritikama?
Ne opterećujem se negativnim komentarima, trudim se da im ne dajem na značaju i ostavim ih iza sebe. Sa druge strane, svaku upućenu kritiku prvenstveno dobro razmotrim i pokušavam je okarakterisati pozitivnom, naravno, ukoliko je to moguće. Ne možete spriječiti druge da vas kritikuju, ali ono na šta možete uticati je vaš odnos prema kritici.
Tome sam naučena kroz razne kritike trenera koji su mi ukazivali na greške počinjene na terenu. Vodila sam se mišlju da oni tim kritikama žele izvući najbolje iz mene i na neki način me natjerati da napredujem. To primjenjujem i u životu van košarkaškog terena. Trudim se biti zahvalna na svakoj dobronamjernoj kritici, ali i na negativnoj, jer bez negativnih kritika, možda ne bih cijenila one pozitivne.
- Svima nam ponekad zatreba savjet, kome Vi idete po savjet?
Na prvom mjestu, to su moja majka i sestra. Neovisno o čemu se radi, znam da se njima uvijek mogu obratiti. Čak i kada nemaju odgovore na pitanja, samom činjenicom da su uz mene, čine da se osjećam sigurnije, bolje i tako lakše rješavam nedoumice i probleme.
Pored njih su tu osobe koje pripadaju mom malom krugu ljudi, koje su uvijek bile uz mene i u koje imam potpuno povjerenje.
Međutim, najčešće se trudim da ne tražim savjete ni od koga, nego da sud i odluke donosim na osnovu mojih dosadašnjih iskustava. Dobro je poznato da se “na greškama uči”, ja se vodim time i ne dozvoljavam sebi ponavljanje istih.
- Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Svaki posao zahtijeva određene žrtve i odricanja. Od petnaeste godine živim prepuštena samoj sebi, odvojena od porodice i prijatelja, viđajući ih povremeno, u sezonskim pauzama. Obzirom na to, dobro znam sta znači birati između porodice i karijere, ali se trudim da ne razmišljam na taj način. Mene porodica podržava u svakom smislu, to mi daje snagu koja mi je potrebna u svakodnevnim izazovima. U danima koje provodim sa njima, dajem sve od sebe da nadomjestim izgubljene trenutke i da im svojom ljubavlju zahvalim na razumijevanju i strpljenju.
- Šta Vas čini sretnom?
Naravno da me prije svega sretnom čini zdravlje mojih najbližih. Ne smatram sebe zahtjevnom osobom. Sitnice su dovoljne da me ispune i učine sretnom. Volim dobru muziku, lijep sunčani dan, pročitati kvalitetnu knjigu, volim putovati! Ipak, najsretniji trenuci su oni provedeni sa dragim ljudima.
- Šta za Vas predstavlja ljubav?
Ljubav je za mene glavni pokretač svega. Znate, za mene kažu da sam previše srčana i emotivna, upravo zbog toga što se kod mene sve zasniva na emociji. To je ono što mi daje snagu, motivira me i gura naprijed.
Ljubav se manifestuje na razne načine. Pri pomenu emocija i ljubavi, ne mislim samo na ljubav prema partneru ili porodici. Mislim na ljubav prema sebi, prema poslu, prijateljima, muzici, kafi, bilo čemu. Kada emocije nisu prisutne, sve što činim je nekako rutinski. Sa druge strane, kada nešto volim, radim to sa osmijehom i sa dodatnim elanom, tako stvaram dobre rezultate.
- Kako definišete uspjeh?
Za mene ne postoji definicija uspjeha, za mene je uspjeh osjećaj koji zavisi od svake individue ponaosob. Kažem to, jer postoje ljudi koji su nezadovoljni čak i kada učine jako velike i bitne stvari, a sa druge strane imamo male podvige koje određene osobe doživljavaju kao najveća ostvarenja.
Dozvolimo sebi da uspjesima smatramo svaku dobru stvar i napredak koji postignemo, nagradimo i motivirajmo sebe tako. Takvo razmišljanje i upornost bi nas trebali postepeno, korak po korak, odvesti ka ostvarenju velikih stvari i naših krajnjih ciljeva.
- Kad kažete super žena, na kakvu ženu pomislite?
Svjedoci smo postojanja vremena kada žene nisu imale pravo glasa, kada nisu slobodno iznosile svoja mišljenja, osjećanja, većina ih se tada pomirila sa tom činjenicama i sa svojim sudbinama. Naravno, postojao je manji broj onih koje su se usprotivile tome, upravo one su zaslužne za veliku promjenu po pitanju našeg statusa u društvu. Stoga, kada kažem “super žena”, pomislim na svaku ženu koja se usudi slijediti svoja osjećanja i snove, koja odbaci predrasude i POKUŠA: pokuša promijeniti stvari bez straha od neuspjeha. Bilo da se radi o njenom bračnom statusu, odnosu sa djecom, poslovnim planovima, velikim i važnim odlukama ili najobičnijim sitnicama. To su za mene hrabre žene, i one su najčešće iskreno sretne i ispunjene.
Na kraju ću samo reći da je SUPER biti ŽENA upravo zbog takvih pripadnica ljepšeg pola.
