Prije neki dan sam radila od kuće – kao i obično. Ali toga sam dana imala i društvo. Naime, “zahvajujući” lošem vremenu, klinci su ostali kući, piše Šeron Holbruk ( Sharon Holbrook) za The Lily.
I tako, dok sam čitala o novoj studiji koja kaže da su očevi srećniji od majki, djeca su ulazila i izlazila iz moje kancelarije. Vikali su i raspravljali se, te su na kraju plakali zbog palačinki punih 15 minuta.
Barem sam imala nekoliko slobodnih minuta da svarim ovu novu studiju, nedavno obavljenu u žurnalu Personality and Social Psychology Bulletin.
Naime, psiholozi sa Univerziteta Kalifornije su analizirali tri studije, koje su zajedno pokrile 18.000 ljudi, te zaključili da očevi imaju znatno veću dobrobit od roditeljstva nego majke. Jedno moguće objašnjenje za ovo jeste činjenica da se očevi više igraju sa djecom, što je jednako dobro i za djecu i za roditelje, navode autori studije.
Moram da priznam da je moja prvobitna reakcija bila: Trebalo bi da radim na tome da budem srećnija tako što ću provesti više vremena u igri, jer lista stvari koje radim sa djecom i za djecu trenutno ne izgleda baš najbolje. Pogotovo jer moj-statistički-srećniji-muž radi u kancelariji u kojoj ga ne ometaju djeca.
Stoga sam odlučila da nešto učinim po tom pitanju.
Kontaktirala sam Ketrin Nelson-Kofej (Katherine Nelson-Coffey), profesoricu psihologije i vodećeg autora pomenute studije. Pitala sam je da li mogu da dobijem čitavu studiju. Jednostavno sam htjela da znam zašto njen tim misli da mame trebaju više vremena provoditi u igri s djecom i da li ima još razloga što su očevi srećniji.
Prvenstveno smo zapravo pričale o samom istraživanju. Objasnila mi je da je baziran na tri studije iz kojih je ona, zajedno sa svojim timom, prikupila podatke, da bi ih potom i analizirali.
Prve su dvije studije zabilježile veću dobrobit roditeljstva generalno, naspram ljudi koji se nisu odlučili na isto. S tim da je već tu jasna dobrobit očeva naspram majki; na osnovu praćenja emocija, simptoma depresije, i borbe sa svakodnevnim problemima.
Trećom su studijom zašli malo dublje u problematiku: Kako se mame i tate osjećaju kada rade razne stvari za djecu, i sa njima?
Učesnici su, naime, skinuli aplikaciju i tri puta dnevno unosili podatke o tome šta tačno rade u tom trenutku (iz menija opcija) i, naravno, kako se zbog toga osjećaju. I jedni i drugi su bili znatno srećniji u interakciji sa djecom, naspram drugih aktivnosti. Ali, i dalje je efekat bio bolji po očeve.
“Očevi su prijavljivali veće zadovoljstvo oko brige o djeci, naspram drugih stvari koje su radili taj dan; dok su majke prijavljivale manje zadovoljstvo oko brige o djeci, naspram drugih stvari koje su radile taj dan”, rekla je Nelson-Kofej.
Nije moguće?!
Pitala sam da li to znači da su očevi skloniji igri s djecom jer su srećniji i samim tim raspoloženiji za igru. Rekla je da isto mislimo.
Dakle, studija nam je pokazala da su očevi srećniji, ali ne i zašto je to tako.
“Moguće je da očevi, budući da su srećniji, često iniciraju igru s djecom”, smatra Nelson-Kofej.
Ali, zar nema još nekih razloga za to? Kao recimo činjenica da majke imaju znatno više obaveza oko djece i kuće od očeva, generalno. (Možemo to nazvati sindromom bake i deke: Zabavnije je biti baka, odnosno deka, nego majka, odnosno otac.) Nelson-Kofej smatra da rad i napor uloženi u svakodnevicu mogu biti faktor.
Dodala je da ni porođajno odsustvo, post-porođajni proces i slično ne pomažu ovoj statistici.
A u međuvremenu – da li igra pomaže?
Možda. Jer kako navodi Nelson-Kofej, neke su studije ukazale na to da igra sa djecom doprinosi širenju pozitivnih emocija, dodatno izgrađuje povjerenje i jača odnos između djece i roditelja.
To, naravno, ne znači da igra treba da bude još jedno opterećenje i dio liste stvari koje majka svakodenvno treba da uradi.
I dok mogu da kažem da sam maksimalno iskoristila ometanje djece taj dan, a sve u svrhu igre s njima, to je i nešto što ću svakako usvojiti za ubuduće.
Izvor: Sharon Holbrook – The Washington Post / thelily.com
