Na početku i na kraju uvijek je njeno veličanstvo, riječ!
Ona ima najveću moć.
Bez oružja i oruđa može zaustaviti atomsku bombu, obrnuto, teško. Riječ začas može biti ljubav, mržnja, posao, zakon, poštovanje, prijetnja, vijest!
Lična energija, naša misao koju treperenjem šaljemo u vazduh da je čuje ko treba, tog časa dobije svoju potpunu snagu kad postane artikulisana ili zapisana.
Riječi su zasebna izmigoljiva bića koja u kosmosu vode svoj odvojeni život od onoga ko ih je stvorio. Stvoritelj riječi ne može uticati kako će one doći do ljudi, kako će ih neko čuti, protumačiti, čitati. One su kao naša djeca kad odu od nas iz kuće, imaju svoj zasebni svijet i mikrokosmos.
Sad stižu takozvani “dani zaljubljenih” pa će poruke ljubavi i te zaslađene riječi letjeti kao konfete. Tu su srca, crvena, mašnice, čokolada “Samo ti ” (i još tri), neizbjezne ruže koje sad, gle čuda, traju duže od ljubavne veze. Skoro pa godinu! Sve će biti u znaku ljubavi sve do 15. februara, a onda ko je volio voljeće, ko nije i neće!
Sjećam se, a to nije bilo davno, dok nismo znali za taj “dan 14.” da je ljubav bila nekako prirodnija. Štirka se stavljala na posteljinu, a nikako na osjećanja. Ljubav nije bila naduvana silikonima, hijaluronom, botoksirana niti sa geliranim noktima. Niko se nije dokazivao po gradu da voli. Ako si volio dovoljno je bilo da to dijeliš s kim si bio “mi”.
Sad je vrijeme zastava, transparenata, jarbola. Vijore se poruke, izjave, zakletve, a onda… kad vrijeme učini svoje, mnogi negiraju da je tu ikad, išta i bilo već im se činilo samo i tako nekih 20 godina pričinjavanja!
Ljubav je privilegija. Svi bi da vole, a malo ko zna i umije. Često je pobrkaju sa švaleracijom svedenom na seksualna pražnjenja i iživljavanja, a to nema nikakve veze sa njenim veličanstvom, jer tamo gdje je ona carovala nikad ne može zasjesti nepodnošljivost ili ravnodušnost.
Ljubav ne ostavlja klice mržnje. Skrajnuti pogled pri slučajnom susretu govori mnogo više od svih rečenica koje su nekad izgovorene u vrijeme zablude.
Nije lako voljeti. Najveća je milost Božija ko u svome srcu ima prostor da se useli “beli anđeo”! To je orden časti i zasluga za ljubav, prvog reda!
Piše: Neda Kozomara
Izvor: lolamagazin.com