Prošle godine, baš negdje u ovo vrijeme, pila sam vino, jela čips i vjerovala u ljubavi koje ne postoje. Nisam imala svoju srećnu Novu godinu u ponoć jer sam vjerovala u taj neki loš trip koji je, po nekoj mojoj uvrnutoj logici, trebalo da se nakon poljupca pretvori u pravu stvar. Kao kad žabac postane princ, ta neka fora. Najgore je što sam dugo bila ubijeđena da sam takav princip razmišljanja prevazišla kad sam sa šest godina rekla mami: – Ma daj. – nakon što mi je pročitala bajku o princu žapcu.
Ispostavilo se, ipak, da princip nije prevaziđen, i da je čitava ideja samo evoluirala u neki napredniji romantično-patetični oblik, prihvatljiv za dvadesettrogodišnjakinju. Znaš ono, možda nema žapca i princa, ali uvijek je tu neki simpatični mučenik kog treba da preobratiš u idealnog čovjeka. Pardon, mučenik kog NE MOŽEŠ preobratiti (vjeruj mi na riječ!). Al’ svejedno ćeš pokušati jer – luda ženska, što bi učila na tuđim greškama i pametno trošila vrijeme sa nekim normalnim kad se možeš ludirati sa nekim nenormalnim.
Sad, šanse da ćeš uspjeti da zaobiđeš ne samo poljubac, nego i vjeridbu, brak i djecu sa bar desetak normalnih ljudi dok očajnički pokušavaš da zbariš tog jednog, koji pojma nema gdje se nalazi, koja je godina i njegova svrha na planeti, veoma su visoke. Da ne kažem potpuno izvjesne.
Što znači:
Ako se pod hitno ne iščupaš iz fazona u kom provodiš Novu godinu (i reprizu Nove godine!) namjerno se alkoholišući, čekajući poziv, susret i poljubac, ugasila si ga. Evo, ja ti kažem. Been there. Preživjela. Znam kako je. Sve znam. Znam i da najviše boli dok traje. Jednom kad izvadiš trn, ostaje samo da zaraste. Poslije nekog vremena, budeš skroz kul. I još više kul nego što si bila. Jer sad imaš jedan slučaj iza sebe i ne treba ti još pet takvih za nauk. Dosta ti je taj jedan.
Poslije nekog vremena, budeš u redu, jer poslije nekog vremena, pojavi se taj jedan šmeker sa jednom, dvije ili više kul tetovaža. I seksi kožnom jaknom. I dobrom frizurom. I izgleda kao opasan frajer, i sasvim bi ga ugnjavila, onako usput. I sve tako naizmjenično. Prosto ne znaš šta bi prije. Prosto ne znaš što nisi prije. A onda shvatiš da zapravo znaš, i opališ sebi dva-tri šamara.
I onda se iznova ušuškavaš u taj krevet, i iznova otvaraš čips, i iznova piješ vino dok mu iznova ne zaspiš na ramenu uz film.
I ovog puta imaš svoju srećnu Novu godinu lude ženske.
Jer si luda ženska.
I jer si je zaslužila.
Autorica: Milica Stanisavljević (Blacksheep.rs)
