Zašto se Kineskinje boje rađati

Prema podacima, na dvoje djece, a nakon prestanka politike jednog djeteta, bi se odlučilo svega 0,88 na 1.000 žena. Iako se znatnije povećanje desilo u 2017-oj, mali su izgledi za neki bejbi bum sada kada je parovima dozvoljeno dvoje djece. Iz prostog razloga – moderne kinseke porodice ne žele drugo dijete.

U posljednjim mjesecima vlada ove države je čak dala nagovještaje da će dodatno popustiti nekadašnju politiku, kao način rješavanja problema stare nacije. Žene koje su rođene između 1980. i 1987. godine su prva generacija kojoj je dozvoljeno da imaju više od jednog djeteta. Ipak, one se nalaze u nezavidnoj situaciji.

Xiaohe, kao i mnoge žene njenih godina, brine o svom djetetu uz pomoć baka i deka, ali se isto tako brine i o njima – jer su sve stariji. Brine o kćerkici, ali i majci, koja je u kolicima. Uporedo sa tim ima, naravno, poslovnih obaveza, i to sve ima svoje izazove, ali je, kaže, podnošljvo.

Ali, sve to nije glavni razog što ne razmišlja o drugom djetetu. Glavni razlog je strah.

Foto: tkyszk / Shutterstock.com

Njen strah uzrokuju otrovano mlijeko u prahu i igračke. Njen su strah dermatološki neispitane pelene, upitne vakcinacije i zlostavljanje djece u vrtićima, koje prate zataškavanja. Ispod sjajne površine života u metropoli, i onog osjećaja uspjeha u istom, priznaje – anksioznost i brige je nekada more noćima.

Naime, srednja je klasa najviše profitirala zbog ekonomskog rasta Kine. Dovelo ju je do povećanja prihoda, rasta cijena nekretnina, te pristupa dobrom školskom i zdravstvenom sistemu. Zbog toga su i vjerni državi.

Srednja se klasa opire društvenim reformama koje bi srušile granicu između gradske i ruralne regije, i/ili bi uvele promjene koje bi ih ugrozile.

PREKINUT LANAC POVJERENJA

Ispod bezuslovne podrške države, postoji patološko nepovjerenje – etičko, u proizvodnji i moći lokalnih institucija da ih regulišu, nakon niza skandala iz kategorije zdravlja djece.

To se najbolje vidi u njihovoj izreci koja navodi da ne treba da se upuštaju ni u šta što se njih samih ne tiče i da treba da izbjegavaju nevolje.

Izvor: Shutterstock.com

Stoga ljudi koriste svoje resurse u rješavanju ličnih problema.

Xiaohe je, recimo, kontaktirala prijateljicu iz Engleske da joj pošalje mlijeko u prahu, te je zaduživala prijatelje, rodbinu i poznanike da kupuju bebi pelene na svojim putovanjim po inostranstvu. Naravno, i ona je njima uzvraćala uslugu.

Mislila je da sa dovoljno novca može da riješi svaki problem, a onda je nastupio onaj sa vakcinama. Ispostavilo se da su hiljade i hiljade vakcina samo ove godine – neispravne. I njena je kćerka primila istu vakcinu prije nekoliko godina.

Ljuta je, i bespomoćna. Mislila je da sve može izbjeći, kao što je to uradila za mlijekom i pelenama. Ali ne može, bez obzira na to koliko novac ima. I zašto bi onda htjela donijeti još jedno dijete na ovaj svijet?

Ma koliko Kina bila ekonomski napredna, ne može da zanemari taj pokidani lanac povjerenja. Ma koju politiku pokrenula njena vlada, ako su parovi zabrinuti za zdravlje svoje djece, gubi se smisao.