Ljudi će ti cijelog života govoriti da nešto ne činiš.
Nikada nemoj da ćutiš o onome što te tišti. Nikada nemoj da prećutiš onome koji te nervira. Te prećutane rečenice ostaju u tebi i počinju kao crvić da izjedaju tvoje samopouzdanje. Misliš da to adresirano tebi možda i ima nekog uporišta jer nisi ustao za sebe i branio se. A zašto nisi?
Da bi bio dobar i kulturan. Da bi bio veći čovjek, ili pametniji koji popušta.
Ništa pametnije ne možeš uraditi od toga da se se ponosno ispraviš i pustiš glas za sebe. Da kažeš, nije u redu. Nisi u pravu. Da opsuješ ako ti se psuje. Da odgurneš nasilnika.
Rijetko kada počinjem prva. Nikada nisam namjerno nekog uvrijedila. Nikada ciljano i namjerno nisam o nekome govorila (ili pisala loše). Ponekad pišem uopšteno, pa se ljudi pronađu. Uobraze. Naduvaju. Pa mi odgovaraju kako bi sebi napravili marketing.
Nedavno mi sticajem okolnosti iskoči tekst. Odgovor na jedan od mojih čitanijih tekstova, upakovan u vlastito autorsko djelo. Autorka se toliko potrudila, pa je čak napisala tekst koristeći gotovo identičan stil kao ja. Moje rečenice je prebacivala u afirmativne.
Nosiš štikle i jedeš brokoli, rekla si. Pa, bravo za tebe! Zašto mi nisi rekla koristeći sopstveni stil? Zašto ti smeta što ja to ne činim? Šta je željela postići rugajući se meni? Pitala se zašto se daje na važnosti osobama o kakvim sam pisala u tom tekstu, pa mi posvetila cijeli tekst. Sjetila se i mojih patika i farmerki, opisanih prošle godine, a tvrdila da nisam važna. Važna sam ti jer o meni misliš. Više sam nego važna jer si sjela i meni i mojim stavovima posvetila cijeli tekst.
Ja tebi neću posvetiti više od jednog paragrafa.
Zašto je važno da ne ćutiš? Zato što su ti glas da govoriš i mozak da misliš dati sa razlogom. Zato što imaš srce i trebaš da osjećaš i zato što svaki put kada nešto osjećaš to trebaš i da kažeš. Neizgovorena osjećanja, naročito ona koja ti stvaraju nelagodu se talože u tebi i prave od tebe mračnu i nezadovoljnu osobu. Svaki put kada dozvoliš da neko direktno ili indirektno bude zao prema tebi, i od toga okreneš glavu a u želucu ti se zgrčilo, ti si napravio ranicu na svom biću. Zašto bi sebe ranjavao zbog tuđih zlih misli?
Kada ti kažu: „Glupa si, ćuti“, tek tada trebaš da vrištiš da te čuje cijeli svijet.
Kada god požele da te sputaju, ti treba da budeš najglasnija u odbrani svojih ciljeva.
Kada god pokušaju da te odgurnu, ti ustani i gurni njih najjače što možeš.
Niko te nikada neće voljeti više od onoga koliko ti sama umiješ da voliš sebe, jer niko te i ne poznaje bolje od tebe. Niko ne zna koliko puta si zaplakala zbog tuđih komentara koji su prespavali u tebi, a ti si ih prećutala. Kada su ti šaptali iza leđa i govorili u oči. Zato GOVORI!
Svaki put kada pomisliš da nije u redu. Viči! Urlaj! Piši!
Samo ne ostavljaj u sebi. Čuvati tuđe zle misli i komentare u sebi je toksično. Za tebe, tvoju dušu i one koje voliš. Prije ili kasnije tuđu negativnu energiju ćeš usmjeriti prema onima koje voliš, jer si ćutao onima koji ti nisu bitni! Nemoj! Nikada ne daj ne sebe.
Ako umiješ da kažeš majci, bratu, mužu! Ako umiješ da podvikneš djeci, i onima koje najviše voliš. Zašto bi ćutao onima koji ti nisu važni?
Zato svaki put kada osjetiš da te u grudima para, svaki put kada ti se otrovna strelica zabode u srce, ti je izvadi, poliži ranu, i uzvrati. Uzvrati kao dama! Uzvrati kao razbojnik! Samo uzvrati, jer ako ne zaštitiš sebe, drugi te štititi neće. I nikada nemoj drugima dozvoliti da tvrde kako neke sitnice treba da pustiš.
Ako te zaboljelo, nije sitnica!
Izvor: lolamagazin.com
