Imamo iste patike. Samo što ih ja još imam, ti si ih imala. Tvoje su ostale bijele, neiznosane.
Do danas, rekla bih da je to jedina zajednička stvar koju imamo. Koju smo imale. Danas znam da je drugačije…
Gledam tvoj Instagram profil i možda nam je baš on trebao biti okidač, pokazatelj da nešto nije u redu.
Niko nije toliko srećan kao ti na tim fotografijama. Niko nije toliko srećan. Takva sreća ne postoji. I nije ni postojala.
https://www.instagram.com/p/BphFmCJCqmI/?utm_source=ig_embed
Ali to je opet nešto što znamo danas, još juče je bila druga priča. Do maloprije svaka suza nije bila poziv u pomoć, već privlačenje pažnje. Čudno je kako se stvari okrenu za čas. Do maloprije tvoj osmijeh nije bio tužan. Do maloprije si još bila tu.
Ja te ne poznajem. Tačnije, nisam te poznavala, a opet osjećam neizmjernu tugu zbog toga šta ti je život uradio. I sa ovim riječima postajem licemjer veći od svih. Baš zato što te nisam poznavala. Zato što ne znam ko si bila. Zato što si meni hiljade drugih ljudi kojima nisam mogla pomoći, samo njima ne znam imena i likove. Ti si ime i lik moje nemoći, mog straha i moje slabosti. Ti, koja si toliko hrabrija od mene da te se od danas bojim.
Marija, prelijepa djevojčice, nisam te znala, ali mi je slomilo srce to na šta te život natjerao.
https://www.instagram.com/p/Bp95GPKAzXk/?utm_source=ig_embed
Marija, žao mi je što se nisi borila, žao mi je što je pobijedila ona mračna strana koja nam je uvijek tu negdje u zamišljenom uglu mozga i misli i bića. Žao mi je što nismo mogli da te spasimo ili što ti bar nismo olakšali da spasiš samu sebe.
Marija, svijet je bio pod tvojim nogama i nisi morala koračati sama, trebala si samo zatražiti pomoć.
Marija, znam da je to „samo“, samo najteža stvar na svijetu, ali trebala si skupiti svu snagu i hrabrost za koju sad svi znamo da si je imala i pokazati mrak koji ti je u srcu.
Jer, Marija, mrak se ne liječi mrakom. Ti to nisi znala, ali danas su mnogi naučili.
Izvor: lolamagazin.com
