Razmisli o tome što si naučila iz bajki koje si slušala odrastajući.
Zagrebi ispod površine tih velikih priča o hrabrosti i beskonačnoj ljubavi i vidjećeš streotipe o podjeli među polovima, moralne lekcije, i jedan zapravo crno-bijeli svijet.
Nikita Gil (Nikita Gill) ne želi da ima išta s tim. Zapravo, ova Instagram pjesnikinja želi da preispitaš te bajke koje si slušala i čitala. To je poenta njene nove knjige “Opake bajke”, u kojima odbacuje dinamiku polova u pričama iz djetinjstva, koje vijekovima već nisu preispitane.
Kada je iznova pogledala crtane filmove kao što su “Snježana i sedam patuljaka” i “Uspavana ljepotica” očima odrasle osobe, bila je razočarana.
Upravo su je pomenute bajke natjerale da iznova napiše ove priče. Ukoliko se sjećate obje su ove princeze čvrsto spavale sve dok ih nije poljubio princ.
“Kada sam pogledala u nazad pomislila sam da to nije u redu. Jer gdje je tu ideja pristanka? Ne želim to tako da prepričavam svojoj djeci.”
Ona se nije htjela ostaviti ove priče istima samo zato što ih je takve zavoljela. Htjela je da ih okrene naopačke, kao priče o ljudima koji su hrabri pod svojim uslovima, iskreni o svojim traumama i ranjivi. Priče kakve bi ona svojoj djeci jednog dana čitala.
U njenim je bajkama svako svoja dobra vila: Uspavana ljepotica je budna, a Pepeljugina majka moli svoju ćerku da se suprotstvi maćehinom iskorištavanju. Želi Zvončicu koja ima pravo da se ljuti i Herkulesa koji zaplače.
Izvor: giphy.com
Načelo je, dakle, uvijek isto: Moraš biti iskren prema sebi.
“Uzeti ove priče i prepraviti ih za post #MeToo generaciju mladih – zapravo ih učimo da poštuju sebe i preuzmu odgovornost za svoje izbore i odluke.”
Mnoge bajke su prastare te je većini moral u njima teži za “svariti”. Ali, kako tvrdi ova umjetnica, priče kojima su djeca izložena u mnogome utiču na njihove poglede na svijet. Uzmite za primjer savršenu damu u nevolji, prelijepu ženu koja čeka pasivno u teškoj situaciji muškarca da dođe i spasi je. Da li želimo da naše kćerke vjeruju u to? Zar ih ne bi trebalo naučiti da budu svoji spasioci?
“Ne poznajem ni jednu djevojku koja nije čitala bajke kao mala, a sve pod uticajem te ideje da će princ doći i spasiti nas”, kaže ona. “Ideja je da će neko doći i spasiti te tvoga života i tvojih problema, a taj spas je brak. To je baš štetna stvar da bi naše kćerke bile izložene njima.”
Pritom, većina junakinja iz bajki je savršena, kako fizički tako i moralno, ali nikada nemaju kontrolu nad svojim životom. “Trebaju nam uzori koji ne samo mogu da brinu o sebi, već mogu da imaju mane – ne moraju biti savršene.”
Jedna od najtamnijih poema, “Glad: Najmračnija bajka” (“Hunger: The Darkest Fairy Tale”), objašnjava još jedan aspekt ove ideje: da su žene dugo učene o moralnom i fizičkom savršenstvu. “Glad” je zapravo priča o poremećajima u ishrani i imidžu tijela, nešto sa čim se i ona borila.
Ona uključuje ova stvarna pitanja – poremećaji u ishrani i opterećenosti izgledom – i svoje priče smješta u magično carstvo upravo da dokaže poentu o vrijednostima i normama koje učimo u životu. Dok razmišljaš o tome šta je prezentovano u priči, uporedo možeš preispitati poruku koju ti šalje i stvarni svijet. Kao, recimo, ideja da je mršavost jedina prava forma ženske ljepote.
I nije da su samo ženski likovi problematični. I prinčevi su. Džek koristi čarobni pasuljom samo da bi pobjegao od svojih demona. “Muškarci u bajkama su jaki i stabilni sve vijeme. Ovi hiper muževni likovi su posljedica traume sa kojoj se suočavaju.”
Preispitujuću ove bajke, gledajući drugačije na ono što ti je servirano ova autorica se nada da će inspirisati ljude da sami oblikuju svoje priče.
“Istina je da svi treba da odrastemo i spasimo sami sebe pa napišiti samo svoje bajke”, opet poručuje Gil.
I na kraju nudi alternativu za onu “živjeli su srećno do kraja života” – u ljepoti života, ljubavi, suosjećanju, izdržljivosti ljudi i ljepoti.
“Način na koji je čovjek sposoban da se poveže sa drugima je prava magija. Čvrsto vjerujem da smo svi sposobni da budemo magični u onome što radimo.”
