Za rođendan mi poslali kofer i u njemu poklone. Oni vele da su pokloni, a ja velim da su komadi duše upakovani u celofane nostalgije.
Među stvarima i kutija sa olovkom.
Unutra natpis “Saletović Hedija”.
Bila je učiteljica i otišla suviše rano. Doduše, ni za koga, ko nam je drag, ne znam da je neko nekada rekao da je otišao kasno.
Bila mi je strina u životu, a po kalkulaciji koljena i porodičnog stabla, nosila je titulu prastrine, a on (pra)amidže.
Udovac.
Rekao bi čovjek da su samo u nekim porodičnim američkim reklamama penzioneri fini djedovi sa ispeglanom košuljom i tačnim dnevnim rasporedom, kad ono i mi imamo takvog.
Živi sam.
Dane, kada mu dođu sinovi i unuke, mi prepričava satima. Prošle godine žurim kući i pričam o ručku, a on veli da je svoj ručak jutros spremio.
Svakog dana ima skuhanu supu. Ima određen dan kada se susreće sa tri druga i kada prevrću teme o Titovom dobu, kao i dan za posjetu lokalnom mezarju. Priča mi da je ona uvijek držala sapune u ormarima. Košulje su mu uvijek uredno posložene i nikada nam ne dozvoljava da kući odemo bez kafe. Dolazim mu na vrata u ulozi tetke, pored mene bratovo dijete, a on na svaki njen pokret dodaje kako su i njegove unuke baš takve. To je kod djedova kao neki vid takmičenja. On počne o svojima, a moj otac o ovom unučetu što nam je upravo ispred nosa polomila dvije amidžine kutije i poderala novine.
Ima neke radosti i tuge u susretu sa njim. Bude ti drago što sve zna posložiti sam, a onda ti u isto vrijeme bude žao što se na kraju sve svodi na to:
-Da nastaviš svoj život bez supružnika, još uvijek oživljavajući životne navike, kojima te on naučio.
-Da brineš o sebi kao što su to nekoć drugi radili.
– Da živiš u sadašnjosti dok ti stan miriše na prošlost.
I da toliko toga stane u običnu kutiju za olovke sa natpisom nekoga, ko više nije sa nama, a vezuje nas.
Postoje susreti nostalgijom obojeni. Susreti, kod kojih spoznaš da je tako fino vidjeti uglađenog penzionera sa tačnim linijama na košulji i kesom paprika u ruci za današnji ručak.
Susreti, kod kojih spoznaš da su vanjske uglađenosti ispeglale sve osim kvrga na srcu uzrokovanim gubitkom drugog sebe.
Za te stvari ne postoje rasporedi.
