“Priznajem, plačem dok gledam filmove … dok čitam knjige, dok slušam muziku. Ovisno o tome kakav mi je nivo hormona, možda i preventivno pripremim maramice prije nego započnem sama gledati film. Iako puno ljudi smatra sladunjavim gledati film sa suzama u očima, mene to ne opterećuje“, piše novinarka portala Your tango.
Ruku na srce, ljudi koji plaču za vrijeme gledanja filma imaju nešto što ostali nisu u potpunosti kultivirali – empatiju.
Zapravo, potrebno je mnogo snage kada brinete za druge ljude i njihove situacije. Život je surov prema nekim ljudima, a ako ste u mogućnosti zapravo staviti se u tuđi položaj i osjetiti tu bol, to govori nešto o vama.
Vi ste dovoljno jaki da se zapravo izdržite tu bol, ali je svejedno osjetite. Vi ste dovoljno jaki da budete jaki i za druge i imate mogućnost da zapravo osjetite ono što oni osjećaju.
Za ljude koji su stvarno osjetljivi, gledanje uistinu dobrog filma, slušanje dobre emisije ili čak čitanje pravog stripa, može biti test sposobnosti zadržavanja mirnog izraza lica. To, također, može biti poput vožnje na vrtuljku – prisiljava vas da se suočite i prihvatite emocije koje većina drugih zanemaruje.
