Jao vidi, konačno popravljaju ovu dionicu puta… Obezbijeđena sredstva za renoviranje i adaptacije te i te ustanove… Donirani udžbenici socijalno ugroženim porodicama koje školuju djecu… Sve su ovo divne vijesti, ali samo mjesec dana pred izbore, ove ili one vrste.
Piše: Zineta Mutapčić
Čast pojedinim aktivistima i izuzecima! I svake dvije godine ista priča. Učine nekoliko hvale vrijednih poteza da zamažu oči raji koja traži dobre vijesto k'o slijepa kokoš zrno, nalijepe fotošopirane face na bilborde i opleti po stadu. Predizborni mitinzi obično podebljani mini koncertom nekog estradnog umjetnika, pljuvanje konkurenata, davanje kojekakvih obećanja i kad prođu izbori, gdje si bio, šta si radio – NIŠTA.
Oni se uhljebili, učvrstili svoje fotelje, a obični smrtnici nastavljaju kao i do tada. I svaki put ista priča. Nasjednemo kao neke ovce (bez uvrede životinjama) pa poslije pljujemo.
Eh sad, pitam se pitam… Ko je zapravo kriv?
Građani koji nasijedaju na pusta obećanja i dumangije? Kandidati koji rade za ličnu korist? Ili je pak sve neki sistemski rad ovih sa strane za održavanje mira i dobrih odnosa u državi?
Pa da krenemo od prvih. Da li smo zaista tako naivni, pa svaki put nasjednemo ili se jednostavno nadamo da će svaki drugi put biti bolje? Da li uopšte imamo koga izabrati u moru kandidata? Imamo li pravo i možemo li srušiti vlast koja nije ispunila obećanja? Izlazimo li na izbore samo da bismo obavili građansku dužnost ili da se sprdamo sa izbornim listićima?
Za druge također imam par pitanja. Gospodo, pa zar vas više nije stid samih sebe svaki put da prosipate šuplje priče? Smijete se narodu u lice? Dozvoljavate nepravedne sudske odluke, smrti bolesnih koji nemaju uslove da se liječe, želju mladih da napuste svoje domove, a imate moć da to popravite? Jel vam stvarno nije dosta kojekakvih plata sa tri nule, dnevnice i nadoknade, skupih auta, vila i vikendica? Zar nemate želju da budete posebni, pa poput pojedinih predsjednika i kraljeva živite s narodom u normalnim komšilucima, vozite se npr.biciklom do posla? Zar se vaša kanditatura svodi samo na rješavanje ličnih pitanja, kao što su zaposlenja, visoka primanja i slično.
Ili vas zaboli neka stvar šta će narod reći kad im se po staroj narodnoj poslovici, ne može ugoditi?
I ovim trećima, medijatorima i posmatračima bih rekla nešto… Koja je vaša svrha uopšte? Brinete se da se opet ne zarati? Pa puno ste nam pomogli i pomažete! Nekad mislim da je bolje da ste nas pustili da se marišemo i koljemo, pa kome šta dođe.
Ovako ste kao tu, pratite i sankcionišete, a jedan političar vas u lice pravi majmunom. Vjerujem da imate posebnu moć. Imali ste je da zaustavite rat, imate je sigurno i sada, da dovedete zemlju u red. Namećete kojekakve reforme, dajete rokove, a u međuvremenu ovi fataju fursat, a što bi se reklo.
Brate, udarite rukom od sto i zahtijevajte rezultate, a ne ovako sjedite i gledate kako zemlju komadaju, razdiru, čupaju joj dušu. Kad već pričamo o izborima, uvedite i tu pravila kad ih tako volite. Nema predizborne kampanje koja se priznaje ukoliko nema konkretan projekat u kojem će decidno stojati cilj i koraci za njegovo ostvarenje.
I dajte uslov za ispunjenje. Ne ispune ga, noga, kao i na poslu.
Uvedite pravilo da svaki projekat koji je dobar za zajednicu i ostvariv, a ne pripada stranci koja je dobila najvećj broj glasova i koja je pobjednik, bude sastavni dio njihovog programa za rast i razvoj uz angažman ljudi koji su radili na tom projektu. Dozvolite narodu da ima pravo da mirnim putem sruši vlast koja ne ispunjava svoja obećanja… Jer možete vi to.
Jednom kad svi ovi koji biraju, koji su birani i koji posmatraju budu promijenili svoje stavove i akcije tad će za mene izbori biti onakvi kakvi trebaju. Sad ću, kao i svaki put, bez potrebe da krijem, prekrižiti listić jer mi u glavi sve odzvanja glas vještice iz igrice Hugo: “Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti”.
