Pismo mojim pacijentima:
Dok slušam brze i jasne udare srca, i normalni, zdravi šum disanja postavljam pitanje: „Bože, ima li ljepšeg posla od mog?“.
Bijeli obrazi bebe izgledaju kao da će da prsnu. Ta okrugla krofnasta djevojčica samo je jedan od mojih posjetilaca danas. Bili su tu i drugi i svakodnevno srećem po 30-ak njih. Često dođu nervozni, uplakani, zapušenog nosa, bolni, gladni i preplašeni.
Volim onaj osjećaj kad se nakon par dana vrate nasmijani. Volim kad uzmu moje igračke i ne plaše se. Kad dobijem zagrljaj ili pusu pri izlasku. Kada ih roditelji na silu izvode iz ambulante. Kada izađu iz bolnica u koje odu sa suzama, pa opet dođu meni da objave ozdravljenje.
Pa ih kritikujem da jedu voće, povrće, da telefon zamjene igrom i da budu dobri i zdravi. Kada pothranjena beba krene da se deblja. Kad gojazni krene da jede zdravo i bavi se sportom. Kada se vrate iz većeg centra, a nismo znali ni da li će da se vrate.
Volim rečenice kao što su : „Nemamo hodaljku“. „Beba puže“, „Nemamo pušača u kući“.
Volim pedijatriju kao ništa drugo na svijetu. Ja nisam pedijatar na papiru. Ja sam pedijatar u duši.
Vi, mala mirisna stvorenja, ste moja pokretačka snaga. Onda kada odrasli idu na vašu štetu. Onda kada ističe ugovor na određeno vrijeme. Kada imam lične probleme. Kada se plašim da će morati raditi sa odraslima. Kada je čovjek samo emotivan, kao danas.
Želim posvetit život radu sa vama, djeco. Da stvaram generacije koje će da brinu o svom zdravlju i zdravlju svoje buduće djece, koje će da odrastaju bez hodaljke, bez kravljeg mlijeka, brašna i keksa, uz domaće kašice, bez telefona, uz igru, koje će hrabro da se bore i kada bolest dođe.
Želim oko sebe da okupim dobre roditelje (znam da ružno zvuči ali svaki pedijatar zna o čemu govorim), a one druge da ubjedim da postanu dobri roditelji.
Da djeca budu najvažnija, prvo roditeljima, užoj i široj porodici, ljekarima, ali prije svega sistemu i državi.
Da se na pedijatrije zapošljavaju najbolji i oni koji pedijatriju vole. Da nikad više nikoga ne molim da ne puši pred djetetom koje se guši od bronhitisa. Da ne sakupljamo novac za liječenje. Da više lijekova za djecu ide na recept.
Vi ste najbolji dio nas, vi ste budućnost.
Neka vas društvo voli kao što vas volim ja, neka se društvo ugleda na dječiju neiskvarenost, snagu i iskrenost. Tada će nam sigurno biti bolje.
Izvor: micromreza.com