Datum u uglu računara me suočio sa meni ružnom činjenicom a to je da smo u posljednjem vikendu augusta. Posljednji vikend augusta za mene je, budimo realni, kraj ljeta. Kojeg ljeta? Kada? Kako? Zašto?
Do jučer smo jeeeedva čekali odmor, nadali mu se, sladunjavo šaputali šta ćemo sve raditi kada dođe, kako ćemo se bogovski odmarati i dok smo trepnuli – NEMA, PROŠLO!
Voljela bih makar samu sebe pa onda i vas utješiti kako će vrijeme u septembru biti još uvijek na neki način sunčano ali bacim pogled kroz prozor i shvatim da ne bih bila baš uvjerljiva. Sivo pa sivo.
Dopustite sebi danas tokom ove nedjelje da se dostojanstveno pozdravimo sa ljetom. Ja ću ruku na srce pa ću reći: “Ljeto, ne zamjeram ti ništa. Imao si svoje čari. Druženja, godišnji odmor u mjestu koje je naslikani raj na zemlji, hrana, čašice dobrih pića, izlasci, , pa i rad jer djevojka mora od nečega živjeti.”
Taj rad je uvijek nekako ljeti zanimljiviji, sunčaniji i razigraniji.
Kada saopštim mentalno sve što ljetu imam reći onda me čeka moj kauč jer NEDJELJA je. Ima tih nekoliko filmova koji se trebaju pogledati. Romantične komedije naravno. Sa mnogo sunčanih kadrova u kojima su glumci i glumice tek u laganoj odjeći i otvorenoj obući.
Danas ne slažem ormare i ne mijenjam odjeću. To bi me ubilo ( kakav promašeni talenat za teatralnost).
Nakon što završim sa prejedanjem uz filmove onda ću uzeti svoj telefon u ruke pa satima gledati fotografije i snimke koji nastadoše u dobu koje nazivasmo ljetom. Trebalo bi te slike izraditi. Međutim, i to ostavljam za neki drugi dan. Ne danas.
Vrijeme je i za dužu pidžamu, postaje hladno. Vjerovatno ću opet zaspati na kauču ali i to je ok. Bitno je da ovaj dan bude dostojanstven.
Znate, ovo nije recept kako treba ali ljudi posljednji vikend augusta. Još tmuran i kišovit. Sve je suđeno da danas budemo lijeni. Javite prijateljima da danas niste dostupni. Obuzeo vas je duh mačke.
Pišem vam neki naredni put. Kada se nagutam pozitivne literature o suncu i cvijeću te nađem nešto pozitivno u jeseni.
Adio!
