Kada je kao razmaženi dječak iz dobrostojeće porodice sreo svoju suprugu Oliveru, ljubav na prvi pogled je kantautoru Đorđu Balaševiću promijenila život iz korijena jer je u njoj našao svoj ključ za pobjede.
Trenutak kad su se upoznali mnogima bi mogao da djeluje nestvarno.
– Olja je došla u Novi Sad s malom stipendijom grada Zrenjanina u kojem je bila istaknuti sportista, olimpijski kandidat i reprezentativka u gimnastici. To u onoj velikoj Jugoslaviji nije bilo lako. S druge strane, ja sam bio razmaženi dečko koji je vozio kola, poticao iz dobrostojeće građanske porodice, imao roditelje koji su otišli da rade u inostranstvo, a njega sa osamnaest godina i polupopularnog ostavili samog kod kuće. Na putu da postanem pokvaren dečko, sreo sam nju, i sve je preraslo u priču o Bitangi i princezi, ali u malo izmijenjenim ulogama. Daleko od toga da je ona bila bitanga, ali bila je mala skitnica po studentskim sobama i domovima, sa ogromnom ambicijom. Prije Olje imao sam neke tragične, formalne veze, ali kada sam nju prvi put vidio, pomislio sam da želim da se oženim i imam svoju porodicu. Sjećam se da sam igrao fudbal na Štrandu s likovima iz studenjaka kada je naišla. Ranije smo se upoznali preko nekog zajedničkog prijatelja i odmah smo se podžapali oko velikih životnih principa kakve već mogu da imaju dvoje ljudi koji zajedno nemaju pedeset godina. Imala je perfidan plan da me zamoli da idem s njom u vodu, a ako odbijem da mi uvali da joj čuvam šnale. Pošto nisam pošao, dala mi je da joj čuvam sitnice zbog čega sam morao da sjedim u pijesku i čekam da ona ispliva, a samim tim da odgledam i celu njenu predstavu: ulazak u vodu i druge poglede koji su je pratili. Inače, u studenjaku su je zvali stjuardesa jer je izgledala kao da je izašla iz reklame za nekog avio-prevoznika. Skočila je u vodu i napravila salto nakon kojeg nijedan normalan hetero muškarac ne bi ostao indiferentan, pa ni ja, koji nisam bio normalan, ali jesam hetero. Bio je to trenutak u kojem sam već prelomio i sve shvatio.
– Njenim ulaskom u moj život periodni sistem elemenata postao je potpun. Čini mi se da je to mjesto oduvijek bilo rezervisano samo za nju i da ju je oduvijek čekalo da se pojavi. Taj trenutak bio je za mene veoma važan jer bi, da nije bilo tako, moja karijera i život otišli u drugom pravcu. Uz nju sam dobio motiv i svoju muzu, mada to nije dovoljna riječ za Olju jer je ona oduvijek bila više od toga.
Bila je moja moralna vertikala, neko naspram koga sam određivao svoje kriterijume prema svemu, prema muzici, ratu, estradi… Čim sam je vidio, prvi i posljednji put pomislio sam na brak. Bili smo baš zaljubljeni i nije nam bilo bitno gdje i kako živimo, već samo to da smo zajedno. Sve drugo bile su sekundarne stvari. Tek uz nju došao sam do svog pravog izraza i mislim da se to pokazalo na priči Pub, tačnije, kada sam došao iz vojske i kada su se Jovana i Jelena već rodile. Taj album nam je pomogao da kupimo namještaj i da se skućimo jer je u vrijeme kada smo se vjenčali moja majka umrla zbog čega smo riješili da ne pravimo veliku svadbu, a samim tim dobili smo i malo poklona. Svaku zajedničku stvar koju imamo stekli smo sami, što tim predmetima daje neprocjenjivu vrijednost i u njih je utkano mnogo ljubavi. Kada bih ponovo imao šansu da krenem ispočetka, nisam siguran da bih se odlučio za neki drugi put. I kad god bi se povela priča o drugim ženama, onima koji bi je inicirali govorio sam da mi nađu neku bolju ribu od moje Olje, pa ću onda juriti za njom. Nas dvoje smo više od trideset godina zajedno, a oni koji su proveli toliko vremena znaju da to nije uvijek sjajno. Dešava se da se nekada probudimo i čim se pogledamo znamo da smo taj dan posvađani i bez ijedne izrečene riječi. Mi smo gotovo svaki sekund vremena proveli jedno pored drugog. I to što lijepo pričam o njoj, nije ni dio onoga što ona zaslužuje – iskren je najpoznatiji Novosađanin koji zbog vojnih obaveza nije vidio svoje prvo dijete dok Jovana nije napunila mjesec dana.
– Rodila se u Budimpešti jer je kod nas tada vladala epidemija meningitisa. Pošto sam bio u vojsci, nisam mogao da prelazim granicu i sa Oljom sam bio u kontaktu samo telefonom. Prvi put sam vidio Jovanu kada je imala mjesec dana. Beba je bila za mene nešto super, nešto što držim u rukama i mnogo volim. Svi muškarci koji kažu da se odmah navuku na novorođenče lažu, jer im nije jasno šta će od tog malog bića postati. Mnogo veću tremu imao sam kada je trebalo da se rodi Jelena, a kod Alekse je taj osećaj već bio neizdrživ. Njih troje su nešto najljepše što mi se desilo u životu. Zbog njih nikada nisam pjevao za Novu godinu, ljeta sam provodio sa njima, nisam propustio nijedan njihov rođendan – kaže Đorđe.
Izvor: Story.rs
