Ričard Vajsman je jedan od savremenih psihologa koji je dospio na svjetsku listu najuticajnijih. Ovaj neobičan čovjek osim što se bavi naukom i profesor je na univerzitetu, bio je i mađioničar, izučavao je paranormalno, a njegov Youtube kanal Quirkology je fenomenalan miks videa u kojima Vajsman objašnjava pratiocima kako da pobijede u opkladama na najrazličitije načine.
Vajsman je napisao nekoliko bestselera s tematikom popularne psihologije koje su prevedene na preko 30 jezika, a na Twitteru ga prati 144.000 ljudi.
Svojevremeno ga je jako zanimalo zašto su neki ljudi veći srećnici od drugih, pa je počeo da analizira tu pojavu. Prenosimo vam šta je otkrio.
– Prije deset godina sam proučavao sreću. Htio sam da istražim kako na ljudske živote utječu slučajne prilike, imanje sreće, i to što su na pravom mjestu u pravo vrijeme. Poslije mnogobrojnih eksperimenata mislim da razumijem zašto su neki ljudi veći srećnici od drugih i da li je moguće da imaš više sreće.
Da bih započeo istraživanje, postavio sam oglas u novine i magazine i pitao ljude koji se konstantno osjećaju baksuzno ili srećno da me kontaktiraju. Tokom godina oko 400 izvanrednih muškaraca i žena je volontiralo u mom istraživanju – od 18-godišnjeg studenta do 84-godišnjeg knjigovođe u penziji.
Džesika, 42-godišnja forenzičarka je tipična osoba iz grupe srećnika.
– Imam posao iz snova, dvoje divne djece i super muškarca kog jako volim. Zapanjujuće je što kada se osvrnem iza sebe, shvatam da sam imala sreće u svakom segmentu – kaže ona.
Potpuna suprotnost je Karolin, 34-godišnja socijalna radnica, koja je tipičan predstavnik baksuzne grupe. Ona je magnet za nesreće. U jednoj nedelji je: izvrnula članak jer je naišla na rupu, povrijedila leđa pri padu i udarila kolima u rikverc u drvo na času vožnje.
Takođe je bila nesrećna u ljubavi i osjećala se kao da je uvijek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Intervjuisao sam ove volontere godinama, zamolio ih da vode dnevnike, popunjavaju upitnike i rade testove inteligencije, pozvao ih da učestvuju u eksperimentima. Otkrio sam da iako nesrećni ljudi ne znaju zašto imaju ili nemaju sreće, njihove misli i ponašanje jesu razlog toga koliko su srećni.
Srećnici uvijek prepoznaju prilike, dok baksuzni to ne rade. Izveo sam prost eksperiment da bih otkrio da li do toga dolazi zbog njihove sposobnosti da uoče takve prilike.
Eksperiment s novinama
Dao sam i jednoj i drugoj grupi novine i tražio im da ih pogledaju i kažu mi koliko fotografija ima u njima. U proseku, ljudi koji nemaju sreće su prebrojavali fotografije oko dva minuta, a srećni par sekundi. Zašto? Zato što je na drugoj strani novina pisalo: “Prestanite da brojite. U novinama su 43 fotografije.”
Poruka je bila na pola strane, velikim slovima. Bukvalno je bola oči, ali ljudi koji nemaju sreće su je promašili, dok su je ovi drugi primetili.
Da bi bilo još zabavnije, stavio sam i drugu veliku poruku na polovinu novina: “Prestanite da brojite. Recite vođi eksperimenta da ste vidjeli ovo i osvojite 250 funti.” Opet su nesrećni ljudi propustili priliku jer su bili prezauzeti brojanjem fotografija.
Test ličnosti je otkrio da su nesrećni generalno mnogo napetiji od srećnih, a istraživanje je pokazalo da anksioznost ometa sposobnost čovjeka da primijeti neočekivano.
U jednom eksperimentu od njih smo tražili da prate tačku koja se kreće po sredini monitora. Bez upozorenja, velike tačke bi povremeno zasvijetlile na ivici monitora. Skoro svi učesnici su primijetili te velike tačke.
Onda je sve ponovljeno sa drugom grupom ljudi, kojoj je ponuđena velika novčana nagrada za pažljivo posmatranje centralne tačke, što je unosilo dodatnu nervozu. Fokusirali su se na centralnu tačku i više od trećine je propustilo veliku tačku kada bi se pojavila na ekranu. Što su pažljivije gledali, manje su vidjeli.
Tako je i sa srećom.
U čemu je trik
Nesrećni ljudi propuštaju šanse jer su previše fokusirani na gledanje nečeg drugog. Odlaze na žurke s namjerom da nađu partnera, ali propuštaju priliku da steknu dobre prijatelje. U novinama traže određenu vrstu posla i propuštaju drugu vrstu poslova. Ljudi koji “imaju sreće” su opušteniji i otvoreni, pa zato vide šta sve postoji umjesto da gledaju samo ono što traže.
Moje istraživanje je otkrilo da srećnici privlače sreću kroz četiri osnovna principa. Imaju vještinu da kreiraju i primjećuju prilike, donose dobre odluke slušajući svoju intuiciju, prave samoispunjujuća predviđanja kroz pozitivna očekivanja i usvajaju promjenljiv stav kojim transformišu loše situacije u dobre.
Škola za sreću bez ponavljača
Pitao sam se da li ova četiri principa mogu da povećaju taličnost koju ljudi mogu da prenesu na svoje živote. Da bih to otkrio napravio sam “školu za sreću” – jednostavan eksperiment.
Zamolio sam grupu srećnih i nesrećnih dobrovoljaca da mjesec dana rade vježbe koje su napravljene da bi im pomogle da misle i ponašaju se kao osobe koje privlače sreću. Te vježbe su im pomogle da primijete dobre prilike, slušaju svoju intuiciju, očekuju da im se desi nešto lijepo i postanu otporniji na loše stvari.
Poslije mjesec dana su se vratili i opisali su šta se desilo. Rezultati su zapanjujući: 80% ljudi je bilo srećnije, zadovoljnije i što je možda najvažnije – imali su više sreće. Uzmite za primjer Kerolin s početka ovog teksta – kada je diplomirala u “školi za sreću”, položila je vožnju poslije tri godine pokušaja, više nije imala nezgode i ojačala je samopouzdanje.
Tri tehnike
Postoje tri lake tehnike koje mogu da pomognu:
Nesrećni ljudi ne prate intuiciju kada donose odluke, dok srećni prate svoj “njuh.” Srećni ljudi sagledavaju različite opcije i strane umjesto da samo prate racio. Mislim da im to pomaže jer “osjećaj” ima ulogu alarma – razlog da se odluka pažljivo razmotri. Nesrećni ljudi su navikli na rutinu. Oni svaki dan istim putem idu na posao i pričaju s istom vrstom ljudi na žurkama. Za razliku od njih, ljudi koji imaju sreće, pokušavaju da unesu raznovrsnost u život. Na primjer jedna osoba je opisala kako je mislila na neku boju dok je išla na žurku i kada je stigla, upoznala se sa ljudima koji su nosili tu boju. Takva vrsta ponašanja poboljšava šansu da će vam se ukazati razne prilike. Ljudi koji imaju sreće pokušavaju da vide pozitivnu stranu i u lošim situacijama. Zamišljaju kako je sve moglo da bude još gore. U jednom razgovoru, volonter koji je imao sreće je stigao s nogom u gipsu, i opisao je kako je pao niz stepenice. Pitao sam ga da li i dalje misli da ima sreće, a on je razdragano rekao da je još veći srećnik nego prije. Kako je objasnio – mogao je da slomi vrat.
Izvor: Noizz.rs
