Književnik i slikar Momo Kapor. Za njim su ostala brojna djela, a jedno od njih “Unu” je reditelj Miloš Radivojević prenio na bioskopsko platno.
Ljubav profesora Mišela Babića i njegove studenkinje Une Vojvodić bila je puna strasti i putovanja. Međutim, Kapor je zamislio da se ona nesrećno završi. Upravo u tom trenutku nastaje jedan od najljepših opisa šta se desi nakon raskida.
“Je li to sve što ostaje od ljubavi? I šta uopšte ostaje poslije nje?
Telefonski broj koji lagano blijedi u sjećanju.
Čaše sa ugraviranim monogramima ukradene u “Tri lađara”.
Poslije ljubavi ostaje običaj da se bijelo vino sipa u dvije čaše i da crte budu na istoj visini.
Poslije ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod “Znaka?” i začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima. Poslije ljubavi ostaje rečenica: “Divno izgledaš, nisi se ništa promijenila…” i
“Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona”.
I neki brojevi studentskih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi.
Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali posle ljubavi.
Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode.
Ostaju znaci ljubavne šifre: “Ako me voliš, započni sutrašnje predavanje sa tri riječi koje će imati početna slova mog imena”. Ušao je u amfiteatar i rekao: “U našoj avangardi…” Poslao mi je poljubac.
Poslije ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak – spuštena slušalica kada se javi tuđi glas. Hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi: “Ja ću prva u kupatilo!” – i pitanje: “Zar nećemo zajedno?”
Ovaj put ne.
Poslije ljubavi ostaju saučesnici: čuvari tajni koje više nisu nikakve tajne.
Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dvije cigarete, istovremeno, mada nema nikoga u blizini. Fotografije snimljene u automatu, taksisti koji nas nikada nisu voljeli.
Poslije ljubavi ostaje povređena sujeta.
Metalni ukus promašenosti na usnama.
Poslije ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi ne ostaje ništa.
Katastrofa!”
