“Atlantic” je nedavno objavio tekst o funkciji i značenju braka koji stalno evoluiraju. Autor tog teksta je sociolog Endru Čerlin (Andrew Cherlin) i on je u njemu objasnio da je brak postao “trofej” i da mnogi parovi staju pred matičara tek nakon što su dobili djecu i/ili ostvarili neke druge markere zrelosti. Ne prije toga. Kao što su neki istraživači naglasili, brak je sada više “završni kamen”, a ne “kamen temeljac” u svijetu odraslih.
Foto: Unsplash.com
Šana Lebovic (Shana Lebowitz), novinarka portala “weforum.org”, je malo više istraživala te podatke i došla je do saznanja da Norveška nije jedina zemlja u kojoj parovi ulaze u brak tek nakon što dobiju djecu. Ona je objasnila da u industrijalizovanim nacijama širom svijeta sve više parova odlučuje da imaju djecu iako nisu izgovorili sudbonosno “da”. Taj trend je naročito vidljiv u skandinavskim zemljama koje se često nalaze na listi najsrećnijih država na svijetu.
Endru je naglasio da je jedno istraživanje iz 2013. godine pokazalo da su bile veće šanse da prvorođena djeca u Norveškoj prije imaju roditelje koji žive zajedno (50%) nego mamu i tatu koji nisu u braku (32%) ili koji ne žive pod istim krovom (18%).
Foto: Unsplash.com
No, važno je naglasiti da to ne znači da Norvežani potpuno izbjegavaju brak. U istom istraživanju se tvrdi da će većina djece u Norveškoj imati roditelje koji su u braku ili će se vjenčati kasnije. Do tog trenda možda ne bi ni došlo da nije jedinstvenih prednosti za parove u Norveškoj koji žive zajedno. U tom dokumentu se navodi da je “manje rizično” da roditelji žive zajedno, a nisu u braku, nego što je to slučaj u drugim industrijalizovanim nacijama. U skladu sa norveškim zakonima, ako roditelji žive zajedno, oboje dobijaju zajedničku roditeljsku odgovornost, kao što bi dobili i bračni supružnici.
Od 1964. do 2014. godine broj djece rođene u vanbračnim zajednicama u svim zemljama svijeta je značajno porastao. Kada su u pitanju zemlje bivše Jugoslavije, postoje podaci za Sloveniju i Hrvatsku. Tako je u Sloveniji 1964. godine bilo manje od 10% vanbračne djece, dok je ta brojka 2014. nešto manje od 60%. U Hrvatskoj je 1964. godine takođe bilo manje od 10% vanbračne djece, a situacija se nije mnogo promijenila ni nakon 50 godina – manje od 20% djece je rođeno u vanbračnim zajednicama. Tačno stanje možete vidjeti u narednom grafikonu:
Postotak djece rođene u vanbračnim zajednicama tokom 1964. i 2014. godine / Izvor: oecd.org
Endru je u tekstu citirao još jedan dokument koji je 2013. godine objavljen u žurnalu “Demographic Research”, a u kojem se navodi da se 17% svih brakova u Švedskoj sklapa kada par ima već dvoje djece. Brak u Skandinaviji je više stvar ličnog izbora, a ne pravna ili finansijska obaveza ako želite da zasnujete “legitimnu” porodicu.
Istraživači su razgovarali sa parovima u Oslu, glavnom gradu Norveške, i oni su im rekli da brak često ima simboličnu funkciju i da je to način da se “slavi ljubav”. Istovremeno su analizirani bračni trendovi u Švedskoj i uočeno je da se relativno mali broj parova odlučuje na brak tokom prve godine od rođenja djeteta. To ukazuje na to da ljudi nisu pod pritiskom kako bi potvrdili, pred zakonom ili društvom, da su porodica.
Možda je najbolji zaključak upravo izjava jedne visokoobrazovane žiteljke Osla: “Sve postaje ozbiljnije kada dobijete djecu – tada ste u vezi do kraja života, čak i ako raskinete. Veća je posvećenost kad imate djecu. Tako bi bar trebalo da bude.”
Izvor: Lola magazin
