Odmor je kao seks: svi ga upražnjavaju, ali uz malo truda i razumijevanja može postati mnogo bolji.
Moj prijatelj radi u evropskoj centrali jedne od najvećih svjetskih kompanija sportske opreme. Živi u jednom od najelitnijih gradova svijeta i ima platu koja skoro dobacuje petu cifru. Svako bi pomislio kako je njegov i život ljudi koji imaju sličan posao, savršen.
Ono što kod nas u Srbiji ne može niko ni da zamisli jeste to što je u toj kompaniji sasvim normalno da zaposleni budu na bolovanju zbog takozvanog burn-outa. U tih minimum mjesec dana nalaze se pod teškim antidepresivima, najčešće pateći od agora i fonofobije, a sve je to prouzrokovano preintenzivnim tempom na poslu.
U zapadnim zemljama sve više velikih firmi svojim zaposlenima plaća bolovanja nastala usljed mentalnog stresa, a ne samo usljed virusa ili mehaničke povrede. Balkan u svemu kasni za svijetom, pa i za tako nečim, ali sigurno je da će se i to desiti. Slobodno vrijeme postalo je poprilično zauzeto, jer se često popunjava drugim poslom, odmor se pretvorio u jurnjavu za društvenim životom, fitnes aktivnostima ili rješavanje drugih problema za koje nema mjesta u toku radnog dana. Po mišljenju čovjeka koji je u svijetu poznat kao Dr. Happy, doktoru psihologije Timu Sharpu, odmor je bilo koja aktivnost ili neaktivnost koja podstiče relaksaciju i povratak energije. Iako taj koncept izgleda vrlo jednostavno, mnogi ljudi su hronično umorni. tj, kao cover života može im poslužiti maksima „kada ću se naspavati i zašto nikad“. Mnogi često otimaju komad slobodnog vremena od nekog drugog: maska na lice stavlja se taman toliko vremena koliko je potrebno da se skuva čaj ili se sa dragim osobama razgovara telefonom na putu ka kući sa posla i to u autobusu.
Holandija zvanično ima jednu od najkraćih radnih nedjelja u svetu, a opet je jedna od najproduktivnijih zemalja u Europi i uvijek je u vrhu kada se rangira sreća stanovnika. Kada ih upitate kako provode svoje slobodno vrijeme, kažu: „Uvijek se trudim da izađem iz kancelarije dok još ima sunca da mogu na klupi da popijem piće“; „Sjedim pored rijeke i čitam dva-tri sata“; „Večeri provodim ne razmišljajući o tome šta sutra treba da radim.“ Znači, prije nego što osoba počne da se relaksira, trebalo bi bolje da razumije taj koncept. 
Umejsto da se odmor posmatra kao nešto što treba uglaviti u dan, trebalo bi da bude prioritet, nešto što ne može da se otkaže. Ljudi se često odriču baš onih aktivnosti koje im pomažu da smanje ili otklone stres, na primjer, spavaće kraće ili neće otići u spa ili na masažu. Nije dovoljno samo napraviti toplu kupku, meditirati i odgledati TV program. To jesu aktivnosti koje pomažu da se smanji tempo, ali su takođe i momenti mira u kojima većina ljudi isključi tijelo, ali ne i mozak, te on ostaje da radi najčešće misleći o dnevnim problemima.
Umjesto toga, neka aktivnost može da pomogne čovjeku ne samo da se relaksira nego i da razbije svoje ustaljene sheme misli. Winston Churchill i Marie Curie prevladali su svoje najveće kreativne blokade baš tokom sati odmora. Šetnja, na primjer, omogućava ljudima da isprazne um i dobiju novu, drugačiju i potpuno svježu perspektivu sagledavanja postojećeg problema. Erne Rubik mučio se oko toga kako da pronađe način da objasni 3D pokret svojim studentima. Jednog dana stajao je zagledan u Dunav i posmatrao kako voda prevrće kamenčiće. Baš ti pokreti poslužili su mu kao inspiracija za mehanizam koji se okreće i od te ideje nastala je čuvena Rubikova kocka.
Steve Jobbs bio je poznat po tome da je držao šetajuće sastanke pored drvoreda u Palo Altou. Zaposlenima u Googleu, Facebooku i Linkdinu takođe se savjetuje da imaju redovne šetnje. Istraživači sa univerziteta New Mexico Highlands došli su do zaključka da udar stopala o podlogu tokom šetnje šalje određene talase kroz arterije koji značajno poboljšavaju dotok krvi u mozak, a to su i predstavili u Čikagu prošle godine na godišnjem simpozijumu američkog Udruženja Phihologa Experimental Biology. 
Kao drugi vid relaksacije, osoba se može prepustiti nečemu što se zove „duboka igra“. Pod tim terminom podrazumeva se hobi koji traži mentalnu pažnju. Igra kao aktivnost vitalna je za razvoj djeteta, ali ona i odraslima pruža mogućnost da koriste vještine koje su potrebne na radnom mjestu, ali na interesantniji način. Slobodno penjanje tokom vikenda odlično je da se mozak drukčije uposli, a tijelo relaksira od svakodnevnog sjedenja na poslu. Winston Chirchill koristio je slikarstvo da kultiviše svoje slobodno vrijeme. Umorni dijelovi mozga mogu se odmoriti ne samo relaksacijom, nego aktivacijom nekih drugih dijelova mozga. To su često trenuci kada se javljaju rješenja za prvonastale probleme. Takođe, dobro je vratiti se omiljenom načinu zabave iz djetinjstva, jer je to nešto što vraća mozak u bezbrižne dane. On jedino ima zadatak da se igra, a to je svakako daleko od stresa i pritiska. Omiljena dječija igra čuvanog pisca JRR Tolkiena bila je izmišljanje jezika. On je u tajnosti nastavio to da radi cijeli svoj život, a potom je našao idealno mjesto za njihov plasman – svoje knjige.
Pored novih vidova odmora, izuzetno je važan i tajming. Pisci poput Ernesta Hemingwaya i Haruki Murakamija zaustavljali su pisanje kada im je išlo dobro, kada su bili u zaletu. Tako su se vraćali započetom poslu bez muke i teškoće.
Bez obzira na to da li osobu oporavlja trčanje, posmatranje ljudi na ulici ili čitanje, važno je jedno – usmjeriti um ka odmoru. Nameračiti se na to i uraditi, kao i bilo koji drugi zadatak. Oni koji ne umiju da se zaustave trebalo bi da naviju alarm za odmor, isto kao što podešavaju podsjetnike za dnevne obaveze. Najbolje je imati nekoliko manjih pauza tokom dana. To ne znači da će se raditi manje ili manje produktivno, naprotiv – odmor je partner dobrog posla, a ne njegov antipod.
Kako da budete bolji u krevetu?
Budite dosljedni kada je riječ o vremenu odlaska u krevet i buđenju
Ljudi su bića koja lako stiču navike. Tijelo prihvata sheme putem konstantnog ponavljanja. Maxwell Maltz, čuveni plastični hirurg i autor knjige Psihokibernetika, tvorac je teorije da je za sticanje navike potrebno 21 dan. Međutim, Phillippa Lally i kolege iz istraživačkog centra Cancer Research UK Health Behaviour Research Centre došli su prije osam godina do zaključka da je taj broj ipak 66. Znači potrebno je tri puta više vremena za usvajanje određenog obrasca. Kada je miran san u pitanju, treba samo biti uporan. Tijelo će na kraju uraditi šta mu mozak bude naložio.
Izbjegnite dnevne dremke
Kod sintagme power nap, mnogo je važnija ona prva riječ koja daje talu snage i narušava regularan, noćni san. Čak iako se ne može izdržati bez tog dnevnog odmora, najbolje je odrijemati prije 17 sati i svesti dužinu sna na trideset minuta.
Napravite rutinu spremanja za krevet
Učenje uslovljavanjem ustanovio je ruski ljekar i naučnik Ivan Pavlov još početkom XX vijeka. Najprostije rečeno, to je postupak kojim se dvije nepovezane draži uparuju, a potom ih organizam usvaja kao vezane tj kada se pojavi jedna, pojaviće se i druga. Topla kupka sa mirisom lavande, odličan je način da se tijelo opusti. Čajevi su takođe dobri za relaksaciju, ali treba imati na umu da previše tečnosti pred spavanje nije dobro, jer će san biti prekinut. U svakom slučaju, ako se mozak navikne da poslije neke aktivnosti slijedi san, na primjer osjeta nekog mirisa (kupke ili čaja), brzo će sam to povezati kao ritual.
Pred spavanje budite najdosadniji što možete
U krevetu ne treba čitati, gledati televiziju, jesti i brinuti. Sve dnevne obaveze trebalo bi da se završe prije nego što se uđe u spavaću sobu. Ako san ne dolazi u prvih 15 minuta, trebalo bi ustati, raditi neku nezanimljivu aktivnosti i otići u krevet tek kada se osjeti potreba. Krevet je za spavanje, i treba naučiti tijelo da će se ta aktivnost desiti svaki put kada se legne u krevet. Svaka distrakcija utjecat će na to da mozak misli da je biti budan u krevetu okej.
Zamračite prostoriju
Spavaća soba trebalo bi da bude tiha, hladnija od ostatka stana i izuzetno uredna. Hormon melatonin, koji pomaže osobi da zaspi oslobađa se u mraku. Zato je potrebno smanjiti količinu svjetla što je više moguće: spustiti roletne, zatvoriti vrata, staviti masku za spavanje. Televizor, mobilni telefon i tablet takođe spadaju u emitere svjetla.
Izbacite pametne uređaje iz spavaće sobe
Iako mnogi ljudi odu u krevet, tamo provedu budni još neko vrijeme skrolujući i komentarišući sadržaje društvenih mreža. Iako to izgleda kao odmor, u pitanju je moždana aktivnost u kojoj često prođe i sat vremena, što se smatra izgubljenim „spavajućim vremenom“. Često neki od tih sadržaja bude i emotivne reakcije koje udaljavaju osobu od sna. Takođe, svi ti aparati zrače i kada nisu u upotrebi.
„Oni povremeno šalju slab signal mreži, na osnovu kog se utvrđuje lokacija korisnika. To je neminovnost, jer mreža mora znati preko koje najbliže bazne stanice može da pristupi korisniku, ukoliko ga neko, recimo, poziva telefonom”, objašnjava Milica Popović, inženjer telekomunikacija i šef Službe za planiranje mreže Telekoma Srbija. “Mnogi servisi na koje su korisnici pametnih telefona pretplaćeni i čije su aplikacije preuzeli, komuniciraju sa svojim serverima, pa se signali odašiljaju mnogo češće, nego što je to bio slučaj sa starim telefonima. Svaka razmjena signala se odražava i na trajanje baterije, pa ćete primijetiti da će vam baterija mnogo duže trajati, ukoliko deaktivirate određene aplikacije ili isključite opciju za razmjenu podataka”.
Jedite za dobar san
Ako osobi u toku sna šećer u krvi padne, to može biti uzrok preranog buđenja. Nekim ljudima je potrebna sitna užina ne bi li obezbijedili konstantan nivo šećera u krvi tokom noći. Krekeri od integralnog brašna, komad piletine, mladi sir ili jabuka sa puterom od kikirikija samo su neke od dobrih kombinacija. Sasvim je dovoljna ona količina koja može da stane na tanjirić od šoljice za kafu. Svakako bi se pred spavanje trebalo kloniti pića sa kofeinom, alkohola, kao i svih onih sa visokim sadržajem šećera.
Tekst: Branislava Kostić (Elle.rs)
