Ponekada roditelji previše pomažu svojoj djeci. Naravno, svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, ali odrasli ne mogu da žive život umjesto svoje djece. Naš zadatak je da im pomognemo da odrastu i sami steknu iskustvo i veoma je važno da ne pretjerujemo. Evo koje su to stvari koje nikada ne bi trebalo da radimo umjesto svoje djece. Uzmite ih u obzir i vaše dijete će vam biti zahvalno.
Sve počinje kada našeg mališana upitaju “Kako se zoveš?”, a mi roditelji odgovorimo “Marko”. Bilo bi dobro da ova navika prestane kada dijete nauči da govori, ali ne, mi nastavljamo da dajemo odgovore umjesto našeg tinejdžera svuda: u prodavnici, kod kuće, kod prijatelja. I šta imamo na kraju? Oduzeli smo svom djetetu priliku da samo odgovori. Možete djetetu dati nagovještaj šta da kaže kada ga nešto pitaju. Međutim, definitivno ne bi trebalo da odgovarate umjesto njih.
Šta da radite? Sljedeći put kada poželite da odgovorite umjesto djeteta, zaustavite se. Pustite ga da samo odgovori.
2. Pokušavate da budete njihov prijatelj
Mnogi roditelji pokušavaju da postanu prijatelji sa svojom djecom i ne žele da djeca imaju tajne ispred njih. Lako je razumjeti zašto roditelji to žele, ali hajde da pogledamo malo dublje. Šta je prijatelj? To je osoba sa kojom možete razgovarati na istom nivou. Prijatelju možete reći sve. Međutim, roditelji imaju drugačiju ulogu: oni brinu o nama i vole nas. Nema potrebe pokušavati da budete bliski prijatelji. Pustite djecu da potraže prijatelje među ljudima njihovog doba. Mame i tate su tu kada je djeci potrebna ljubav i podrška.
Šta da radite? Oduprite se iskušenju da im budete previše bliski. Naučite da poštujete i podržavate jedni druge.
Veoma dobro znamo da je brokoli mnogo zdraviji od slatkiša i da su nove patike korisnije od lutki. Zato naređujemo svojoj djeci (ponekad krišom, a ponekad ne) šta bi ona željela. To zvuči kao vic: “Mama, da li sam gladan? “Ne, hladno ti je i moraš da se ugriješ.” Gdje ovo vodi? Tako potišćete djetetovo “ja”, njegove želje i ciljeve. Djeca usljed toga postaju nevine žrtve ili buntovnici.
Šta da radite? Osluškujte želje i potrebe djeteta. Ako ih morate naučiti dobrim navikama, ne radite to nasilno. Uradite to nježno.
Dvogodišnje i trogodišnje dijete već zna da se samo svuče i obuče, opere šolje i stavi prljav veš u mašinu za pranje. Štaviše, djeca u tom dobu stvarno žele da to urade sama. A šta mi radimo? Oblačimo ih skoro dok se ne vjenčaju. Podržavamo to ponašanje riječima: “Ne zna on to sam!” Hranimo ih, ne dopuštamo da to sami rade i ne damo ih da pokušaju. Kasnije se čudimo što je naš tinejdžer aljkav i ne želi da pomogne svojoj majci.
Šta da radite? Pustite dijete da samo uradi što je moguće više.
5. Namećemo im soptveni ukus
Često pokušavamo da djeci nametnemo sopstveni ukus za muziku, knjige i odijevanje. To radimo sa dobrom namjerom, ali tako smanjujemo individualnost svoje djece. U mnogim slučajevima, to dovodi do protesta i dijete radi potpuno suprotno.
Šta da radite? Gledajte filmove i slušajte muziku koju volite sami. Razgovarajte o svojim idolima sa djecom.
U životu svakog djeteta, dođe momenat kada ono ima sopstveni džeparac. Ne bi trebalo da ispitujete dijete i pokušavate da saznate koliko mu je novca ostalo. Najgora stvar koju možete uraditi jeste da provjeravate njihove torbe i džepove. Ovo momentalno ubija povjerenje. Da li je zaista važno koliko je novca ostalo vašem sinu ili kćerki? Pustite ih da štede za nešto što žele.
Šta da radite? Naučite dijete da se stara o svojim finansijama i pustite ga da radi šta želi sa svojim novcem.
7. Biramo njihove hobije i interesovanja
Mama želi da njena kćerka svira violinu i spremna je da je vozi tri puta nedeljno na drugi kraj grada u muzičku školu. Tata želi da njegov sin igra fudbal svako veče. Roditelji podsvjesno pokušavaju da nametnu sopstvene hobije svojoj djeci.
Šta da radite? Budite strpljivi i posmatrajte svoje dijete. Primijetite njegova interesovanja i sklonosti. Pitajte ih šta vole i pustite ih da se razvijaju na tom polju.
8. Sebi prepisuju uspjeh djece
Brižne insta-majke objavljuju mnogo slika i pišu “Jeli smo!” “Prohodali smo!” i tako dalje. Naravno, one veoma podržavaju svoju djecu, ali ipak ovo nisu majčini uspjesi – već dječiji! Ko smo “mi”? Kada dijete poraste, stvari postaju ozbiljnije. Mame i tate počinju da govore kako je njihovo dijete završilo fakultet i pronašlo posao. To rade kao da su samo njihove zasluge u pitanju. Lako je razumjeti koliko djeca mrze to.
Šta da radite? Budite srećni zbog uspjeha svoje djece, ali ga ne miješajte sa svojim.
9. Biraju njihove poklone
Kada dete zna da govori, ono ima prava da samo bira sopstvene poklone. To ne mora biti još jedna majica ili edukativna igračka. Naravno, nije uvijek moguće pustiti ih da sami biraju. Međutim, tako dajete djetetu najvažniju stvar: šansu da izabere, donese odluku i nosi se sa njenim posljedicama. Takve vještine su uvijek korisne u odraslom dobu.
Šta da radite? Pustite dijete da izabere poklon koji želi.
10. Miješate se u njihov lični život
Ovo je posebno tačno za roditelje tinejdžera. Djeca imaju sopstvene prijatelje i prve sastanke. To je normalno i apsolutno prirodno. Ispitivanje “Ko je taj momak?” samo će iznervirati vaše dijete. Mnoga djeca će sama podijeliti te informacije sa roditeljima ako se osjećaju sigurno.
Šta da radite? Umjesto da ga ispitujete, dopustite svom djetetu da ima lični prostor. Ne postavljajte previše pitanja ako vidite da ne želi da detaljiše. Naravno, nikada nemojte krišom čitati poruke svog djeteta.
Izvor: fokuzz.com
