Fobija od škole je primjer pretjeranog straha, koja može uzrokovati kod djeteta od 6-7 godina odbijanje polaženja u školu. Dijete može direktno odbijati da ide u školu ili se žaliti na bol u stomaku, mučninu ili druge simptome, samo da bi ostalo kod kuće.
Pretjerana reakcija djeteta može biti uslovljena strogoćom ili prekorom učitelja, koji uplaši osjetljivo dijete. U dobu od 10-14 godina fobija od škole može dovesti do ozbiljnih psiholoških problema.
Psiholozi su složni da fobija od škole, odnosno odbijanje škole, pokriva čitav niz različith problema.Pojedini pacijenti pate od takozvane “uznemirenosti zbog razdvajanja” jer moraju da se odvoje od roditelja na ulazu u školu, dok je reakcija onih kod kojih postoji fobija identična i u slučaju da su roditelji prisutni u školi.
Foto: Pixabay.com
Prema riječima Najdžela Blejga, pojedina djeca pate od socijalnih fobija kada treba da čitaju na glas ili zatraže da odu u toalet, pojedina koja su duže odsutna iz škole zbog bolesti “ispadaju” iz rutine, dok je kod nekih okidač promena škole, gubitak drugova ili uznemirujuće iskustvo.
“Izostanak iz škole vodi u još veće probleme: djeca zaostaju u školskom gradivu, strahuju šta će njihovi drugovi reći, a ukoliko im se kaže da ne moraju u školu svi simptomi prestaju”, dodaje on.
LIJEČENJE
Mlađe dijete sa fobijom od škole treba vratiti što prije u školu zbog zaostatka u usvajanju gradiva. Ako je fobija toliko izražena da spriječava djetetove aktivnosti i ako dijete ne reaguje povoljno na uobičajeno ohrabrivanje, potrebno je savjetovanje psihologa ili psihijatra.
Neka djeca se brzo oporave od fobije prema školi, ali kasnije razviju stvarni i teži poremećaj. Kod starije djece ne treba žuriti sa povratkom u školu, već treba prvo procijeniti njihovo duševno stanje (mentalni status).
Foto: Pixabay.com
UOBIČAJENI DEČIJI STRAHOVI
Strah od mraka, čudovišta, buba i paukova je uobičajen u dobi od 3-4-te godine. Strah od ozljede i smrti je češći kod starije djece. Strašne priče, filmovi i TV emisije često djeluju uznemirujuće i mogu pogoršati strah. Riječi koje izgovore roditelji u bijesu predškolska djeca doživljavaju doslovne.
Sramežljiva djeca reaguju na nove situacije strahom ili povlačenjem.
Dijete treba utješiti objašnjenjima da čudovišta ne postoje, da su paukovi bezopasni ili da TV emisije ne predstavljaju stvarnost. Ako roditelji kažu uznemirujuće izjave u bijesu, potrebno ih je objasniti djeci i ublažiti strah. Sramežljivom djetetu se pomaže na način da se postepeno izlaže stresnoj situaciji bez pritiska i uz njihovu potporu.
