Svaki koncert Josipe Lisac je fantastična i izuzetno emotivna muzička avantura koja se ne zaboravlja. U razgovoru s Josipom, saznali smo njenu tajnu i dobili jedinstvenu posvetu ljubavi.
Josipa Lisac će pred beogradskom publikom 14. februara, slaviti svoj rođendan i Dan zaljubljenih. Tačno godinu dana nakon prošlog koncerta u Sava centru, kojim je započela turneju povodom obilježavanja 50 godina karijere.
Šta vam se sve dešavalo tokom proteklih godinu dana?
Imam novu suradnju koju sam prošli put najavila, pjesmu “Tebi putujem” sa Chui bendom, a sad ću je predstaviti u Beogradu i oni će biti moji gosti. U međuvremenu sam imala koncerte po Hrvatskoj, Srbiji, bila sam čak i na rokerskom festivalu na Sutjesci. Bila sam i vani, na drugom kraju planete, u velikoj zemlji Americi, sve sam obišla. A krajem godine sam napravila i novu suradnju, s Hladnim pivom, evo sad će izaći i spot. Družim se sa glazbenicima, stvaram, koncertiram, nekako sam u svom svijetu, onom koji najviše volim.
Čuli smo “Soundtrack za život”, pjesmu koju ste otpjevali s Hladnim pivom, zvuči sjajno. Kako se vi osjećate u tom oštrijem pank-rok zvuku?
Baš mi je drago čuti da vam se dopada. Jasno, ima i onih koji kažu da to nije to, da sam sve pokvarila. (smijeh) Ali, da, Hladno pivo, oni su zvijezde, oni su fantastični, vidjećemo da li će oni još nešto pripremiti za mene. To su sve glazbeni izričaji koji su meni bliski, ja sam sve to već radila. Nalazim se ja i u klasici, u džezu, nju ejdžu, roku, etnu… Svega ima.
I uvijek pjevate o ljubavi…
Tako je.
Šta je za vas ljubav?
Kažu da je ljubav najveća tajna koju ti sam moraš otkriti. Ja mislim da je to istina. Moraš se jako truditi da je otkriješ, a onda da je njeguješ permanentno, daješ permanentno… Vrlo, vrlo jednostavno, a izuzetno složeno i teško.
O čemu razmišljate dok ste na sceni?
Ja zapravo više pjevam zatvorenih očiju, zato što vas onda više osjećam, pa onda osjećam glazbenike, pa onda osjećam te tonove, te riječi… Onda kad počnem jako misliti na riječi, desi se da se zabunim, pa fulam. (smijeh) Svašta se događa u sekundi, to je fenomenalno, tako uzbudljivo, bude i duhovito, a bude i drama… Mislim da moram ponoviti tekstove prije koncerta. Ali i kad pogriješim, pa živi stvor sam, nisam savršena, ali idem dalje… U tonu se neću zabuniti, niti jedan ton ne mogu fulati. Ne razmišlja se na sceni kako se razmišlja van nje, kao kad ja sad razmišljam šta ću vam pametno rijeći. Kad se pjeva, kad se svira, ti ulaziš u taj sadržaj, ti ulaziš u taj muzički svijet… Ne prepričava se to, nema riječi, to se sve osjeća. Unutra prorade emocije, osjećam ih sa vaše strane, dajem ih sa svoje strane, sve se vrti u tom vrtlogu emocija i to je sjajno. Sve što sad pričam je bezveze i ne može opisati taj osjećaj.
Kako izgleda priprema za koncert kada imate 50 godina karijere iza sebe?
Uvijek postoji uzbuđenje, jer ja nikad ništa nisam uzela zdravo za gotovo, sve se to mora pripremiti. ja ću sada doći sa novim članom benda, imaćemo još proba, odgovornost je zapravo sve veća i veća. Što ja opstajem duže, to je odgovornost i veća. Ništa nije slučajno, sve mora imat svoj smisao, sve mora imat svoj razlog zašto. To je sve u meni, ja s tim živim i tako to ide. Spakiram se i dođem. Ja sam teška radnica i kad dolazim nema glamura, nema zvijezde. Ti izlaziš van, a iza tebe stoji jedan dugogodišnji, naporan, veliki rad. Da bi se doživio uspjeh, a naročito da bi se ponovio uspjeh, što je još teže, iza toga stoji talent apsolutno, ali uvijek i rad.
Čini se da je pravo na to da se bude drugačiji glavna borba današnjeg društva. Kako ste se vi izborili za to da živite po svome?
Upravo to. Morala sam se boriti. I da me sad neko pita: Kako je bilo, je li bilo teško? – sve je teško. Ali, meni sad izgleda da je tako moralo biti. Ja sam se tako kao mlada postavila. Susretala sam se i ja s preprekama i vidjela šta znače kompromisi, vidjela sam ja i šta znači odustati, šta znači ne voljeti ono što radiš, to sam ja sve vidjela oko sebe. Kako? Zašto? Zar nije baš lijepo da radiš to što želiš, što voliš, da vjeruješ u to? A to sam ja. Lijepo je to da možeš napravit sebe, a zar nije to normalno? Pa nije to ne znam kaj. Tako bi trebalo biti, nije to neka filozofija. A ovdje, ja znam da postoji neko ko ne može živjeti i biti svoj. Mi ne znamo zapravo ko kako živi i koliko teško i koliko lijepo. Možemo za nekog misliti da jako lijepo živi, a da on u sebi nosi strašne probleme. Svi smo i snažni i slabi, nosimo u sebi i dobro i zlo. Ja sam se u životu postavila tako da naprosto želim od sebe napraviti ono što sam zamišljala, ono o čemu sam sanjarila. Da, a to je strašno teško. Ja to znam, mijenjala sam se bezbroj puta, a vjerujte mi – idem ponovno. Idem ponovno sa jednakom željom. Možda je danas malo drugačije, ali ja znam da imam prostora i znam da samo trebam biti onakva kakva jesam. Trebam biti iskrena, trebam biti svoja i onda nema problema zapravo.
Imali ste i tu sreću da upoznate Karla Metikoša, svoju srodnu dušu i partnera i na privatnom i na poslovnom planu… Jeste li razmišljali nekad o tome kakav bi vaš život i vaša karijera izgledali da ga nikad niste sreli?
– To je evidentno, u životu se događa ono što se i treba dogoditi, a ja sam željela njega susresti. Željela sam upravo takvu osobu koja će meni pružiti nešto, koja će mi pomoći, ponuditi nešto lijepo… I susrela sam Karla. To je najveća sreća, nešto najljepše što se moglo dogoditi. Ja i dan danas živim od tih predivnih trenutaka, od te sreće, od tog stvaranja, tih predivnih pjesama.
Njegovo stvaralaštvo je ogromno i izuzetno značajno, napravio je predivan album, antologijski, napravio je dvije rok opere, stvarao je fantaziju… Nepresušno. A šta da ga nisam srela, a da li bih bila…? Ne bih bila. Ne mogu da zamislim kakva bih bila, ne bih bila ista, ne bih bila nikako. S obzirom na svu tu snagu ljubavi, stvaralaštva, na svu tu povezanost, prisnost , na to ogromno prijateljstvo, ogromnu ljubav… Ne bi to bilo isto. Ali to je trebalo biti i dogodilo se. I sve što se kasnije dogodilo, shvatila sam da tako je trebalo biti, tako je život to donio, odredio. Stavio me je na kušnju. Da vidim mogu li ja to preživeti? Koliko imam snage duha u sebi, a imam je sigurno mnogo više nego fizičke snage. A to mi je pružila upravo snaga ljubavi. Zahvaljujući toj ljubavi, zahvaljujući njemu ja postojim, to je istina.
Izvor: Noizz.rs
