Znate, mi Bosanci smo pravo kontradiktoran narod. Kad stranci dođu u našu divnu zemlju, obožavamo da učinimo sve da se osjećaju dobro, da su siti, da zavole rakiju i budu oduševljeni najboljim što možemo da ponudimo u svakom smislu.
Piše: Damira Ibranović
Nikada još nisam čula nijednog stranca, uključujući i komšije s obje strane, da im nije bilo lijepo u Bosni. Kad kažem u Bosni, svakako, mislim na cijelu BiH, kratim nam ime iz praktičnih razloga.
Jako smo ponosni na ovu činjenicu i ne damo da se promijeni išta po ovom pitanju.
S druge strane, postoji nešto što se zove Couchsurfing. Za one koji nisu čuli za ovu genijalnu društvenu mrežu, to je specijalizirani Facebook za ljude koji mnogo putuju i žele jeftini smještaj. Princip koji nameće Couchsurfing, da primiš potpuno nepoznate ljude iz Bog zna kog dijela svijeta, u svoju kuću, kod nas baš i nije prihvatljiv. Jer šta ako dođe neki manijak, pa te opljačka, pa te siluje, pa ti razvali vrata, izvadi bubreg…? Kako nismo neki poduzetnički nastrojen narod, ne smeta nam što nudimo besplatan smeštaj, puno je veći problem strah od drugačijeg.
Ali čim skupiš mrvu hrabrosti da se makneš od bh.stereotipa, dese ti se nevjerovatne stvari. Mali iskorak iz zone komfora, nudi ti mogućnost sticana prijatelja svuda širom svijeta, usavršavanje jezika, mjesto gdje možeš spavati bilo gdje na svijetu za 0 maraka, eura ili dolara.
Uz dozu skepse, iskoračila sam iz svoje zone komfora početkom prošlog ljeta i napravila profil na Couchsurfingu. Strahovala sam od otežane komunikacije jer moj engleski nije baš najbolji, od toga da mi gosti neće odgovarati za druženje, pa pomalo i od toga da ne bude manijak, da mi ne izvadi bubrg ili ne sveže za radijator. Ali želja za upoznavanjem novog i drugačijeg je bila jača od svega toga.
Zato sam ugostila prvog gosta koji mi se javio odmah nakon otvaranja profila. Dečko iz Ukrajine, koji živi i radi u Berlinu. Savršeno govori Engleski i ima cilj da za 2 godine obiđe 40 zemalja. Zvuci totalno antibalkanski i veoma uzbudljivo, morate priznati? Igor je bio kod mene nešto manje od 24 sata i zahvaljujući rakiji, ćevapima, francuskoj salati (koja je i dio ukrajinske nacionalne trpeze), sličnostima između našeg i ukrajinskog jezika, uspjeli smo da se povežemo kao da se znamo bar nekoliko mjeseci. Nakon što je otišao, bila sam u fazonu „želim non stop imati ovakve goste“.
Pažljivije sam počela slušati o tuđim iskustvima u ulogama domaćina i gosta i primjećivala sve više pozitivnih iskustava. Na 50 pozitivnih, dolazilo je jedno negativno što je odlična statistika ako uzmemo u obzir da su u pitanju potpuno nepoznati ljudi u potpuno nepoznatim gradovima koji nude smještaj potpuno besplatno.
Nastavila sam da dijelim svoj životni prostor, hranu, iskustva i predivno provedeno vrijeme sa ljudima širom svijeta. Za sada, imam drugare kod kojih mogu prespavati u Rotterdamu, Istanbulu, Kijevu, Berlinu, Zadru i Buenos Airesu. Moje komunikacijske vještine na engleskom i španskom jeziku su daleko bolje nego prije Couchsurfinga. Bogatija sam za mnogo njihovih iskustava koja su podijeli sa mnom. Naučila sam mnogo o kulturama iz kojih dolaze. Jednostavnije rečeno, kompletnija sam ličnost. Mirna srca kažem da je ovaj izlazak iz zone komfora bio okidač kojim sam počela da obogaćujem svoj život!
A i dalje sam ponosna Bosanka, čiji gosti odlaze punih stomaka i punog srca jer nose samo pozitivna iskustva iz moje kuće, mog grada i moje Bosne!
P.S. Bogatija sam i za jedno smijanje do suza, koje ni za živu glavu ne smijem zaboraviti kada govorim o novim internacionalnim iskustvima.
Kao i većina moje generacije, osnove španskog jezika naučila sam od Esmerlade, Hose Armanda i ostatka „sapunjave“ družine. Prva rečenica koju sam zapamtila svakako je bila „Yo soy tu madre!“. E pa zamislite Latinoamerikanca kome to ispričate i koji uz gromoglasan smijeh to ponavlja u svakoj prilici u kojoj može, puna dva dana! Mislim da se od silnog ponavljanja i moj drugar Rodrigo zapitao da li je sam svoja majka! 😀
