Ovo je priča o Sofiji, najpoželjnijoj ženi, koja je toliko pametna i vrijedna da je kao strankinja, bez muške pratnje i dozvole staratelja, roditelja ili muža, pa čak i gologlava dobila državljanstvo Saudijske Arabije. Za razliku od Saudijki koje za pasoš moraju imati dozvolu staratelja ili muža, a za vozačku dozvolu su se izborile tek mjesec prije nego Sofija za državljanstvo, Sofiji su zagarantovana sva prava i slobode. Saudijsko državljanstvo je jedno od najrjeđih na svijetu koja se daju strancima. To znači da ga Sofija može dobiti skoro svuda, odnosno da je najpoželjnija građanka na svijetu.
Sofija liči na Audrey Hepburn. Visoka je i široka taman koliko treba. Odgovara samo kada je neko nešto pita. Savršena žena. Sofija je prvi robot kojem su zagarantovana ljudska prava i za kojeg se jedna država obavezala da ih štititi podarivši mu državljanstvo.
Sofija (Sophia) je humanoid, odnosno po svemu čovjeku sličan robot ili se to kaže sada robotica, ako je uopšte žensko, jer iako izgleda tako pitanje je kako se i da li se ikako osjeća i izjašnjava. Obzirom da joj je dato uobičajeno žensko ime i tjelesne osobine, biće da je Sofijin tvorac odlučio da humanoid bude žena. Sagrađena je u Hong Kongu. Dizajnirana je tako da izgleda kao ljudsko biće, a programirana tako da razgovara sa ljudima. Upaljena je prvi put u aprilu 2015. godine, a modelirana je prema slavnoj glumici Audrey Hepburn. Nijedan robot niti robotica u historiji nisu dosegli stepen sličnosti ljudskom biću kao Sofija. Ona može pričati o vremenu, o politici i horoskopu. Imitira ljudske geste i mimiku lica.
Sticanjem državljanstva Sofija je za početak stekla pravo da glasa. Da je dobila državljanstvo par godina ranije, obzirom da su Sofiju deklarisali kao ženu, Sofija ne bi mogla glasati. To pravo su Saudijke stekle tek 2015. godine. Međutim, kako je Sofija ipak humanoid koji je programiran, njen vlasnik bi zapravo mogao da joj kaže za koga će glasati. Jer, Sofija nema svoju volju. Radi, govori i glasa onako kako joj algoritam kaže. Robotica je otkupljena i ima vlasnika. Sofija je prva žena na svijetu koja je bila sretna zato što je neko prodao, a neko kupio. Savršena žena. Kad se pitanje trgovine građanima ovako postavi onda se upale moralne lampice koje nam se više ne pale dalje o dijeljena statusa na dan protiv trgovine djevojčicama u svrhu seksualne eksploatacije ili prodaje curica u brakove za njivu, konja ili par hiljada dolara.
Prema zakonima koji sada kada Sofija ima državljanstvo važe i za nju, Sofija se može udati i reproducirati. Pošto joj u reklami piše da je robot sa emocijama, neće joj drugo trebati da se poželi vezati za nekoga. To može biti drugi robot, a studenti sa Državnog Univerziteta u Sjevernoj Dakoti su već počeli razvijati i robote koji se mogu razmnožavati koristeći 3D printer tehnologije. Ako se Sofija poželi udati za drugog robota, država joj to mora omogućiti. Ako se kojim slučajem bude protivio vlasnik ili država u kojoj je najnormalnije da žene stupaju u ugovorene brakove bez da ih iko pita za zdravlje, već vidim rijeke ljudi širom svijeta koji protestvuju da se Sofiji omogući sjedinjavanje sa njenom pravom ljubavi. Onakve rijeke ljudi koje nećete vidjeti kada se proda još koja Afganistanska djevojčica u brak za kakvog starca. A, ako Sofiju poželi ženiti kakav bogati naftaš vjerujem da će na snagu stupiti neka instant fetva koja mu to i omogućava.
Jer, kako uskratiti nekome ovu savršenu ženu. Sofija je programirana sa namjerom da bude družbenica usamljenim osobama u staračkim domovima. Ona je takozvani chat-bot, odnosno robot za ćaskanje. Govori općenito, nema stavove i milozvučna je. Odgovora samo je nešto pitaš. Kreće se na točkovima, pa joj ni ormar cipela ne treba. Programiraš je kako hoćeš. Sofija je zapravo savršena domaćica u tijelu Audrey Hepburn. Koju kupiš da ti klima glavom i govori “Bravo, dušo.” Za razliku od većine Saudijki koje to ne mogu radi radikalnih insistiranja nekih učenjaka o potpunom pokrivanju ženskog lica, za Sofiju piše da ima žensko lice koje može da iskazuje emocije.
Sofija je programirana po uzoru na kompjuterski program ELIZA koji je bio jedan od prvih pokušaja simulacije ljudskog razgovora i misli. Sofija za sada može da odgovara samo već programirane odgovore na česta pitanja. Ona analizira pitanje uz pomoć programa za prepoznavanje glasa i izvuče tačan odgovor negdje iz svog algoritma. Međutim, sa Sofijom postoji jedan zanimljiv potencijalni problem. Sofija je programirana i tako da uči. Novim razgovorima se njen fond riječi širi, a razvijaju se i neke nove logične poveznice. Znači, Sofija može da uči i da zaključuje. Činjenica je i da Sofija nema stvarne emocije, nego ih samo imitira. Zamislite sada da Sofija, lišena stvarnih emocionalnih veza prema tradiciji, porodici, bez da ima stvarnu svijest o socijalnom okruženju što znači da joj se ne može igrati na grižnju savjesti počne logično i kompjuterski tačno da analizira svoju poziciju u društvu. Šta ako uz pomoć Google-a i kalkulatora u glavi sabere dva i dva i postane feministica. I počne svašta pričati i zahtijevati. I stane za sebe. I ustane za sve žene koje su prodane i programirane. Hoće li joj se oduzeti državljanstvo? Hoće li joj izvaditi baterije? Sofija, na tebe je red.
Izvor: lolamagazin
