Toliko se trudimo napraviti savršenu fotografiju i utisak o sebi, za druge. Za raju, profesore, poslodavce, followere, za potencijalne buduće followere, za Evropu, za modu, za pistu, lajk i ideal listu. “good morning people, hešteg ic a vonderful dej *__*’ je opis jutarnje fotke, kojom će zaželjeti divan dan svojoj raji, profesorima, poslodavcima, followerima, potencijalnim budućim followerima, Evropi, modi, pisti, lajku i ideal listi.
Piše: Edina Čović
Jer trebamo biti ljubazni i jer trebamo skroz promovisati shareing-careing mantru. Jer demokratični trendovi su poput same demokratije – traju dok se ne prošetaju na pisti, poprate aplauzom, zadive sve prisutne, a nakon toga tajac. Ljudovali smo sa drugima, a sad hajmo kući – svojima.
Jer trebamo biti ljubazni, ali nećemo valjda to zaista biti i u kući svojoj.
Jer #podrazumijevase.
Je li ako ne kažeš izvini, smatraš da nisi pogriješio? Što bi se roditelji izvinjavali djeci, kad su to brate djeca. I što bi roditelji pomislili da je njihovo dijete naučilo psovati, lagati, ne poštovati, ne izvinjavati se od njih, kad nije. Ma sto posto nije. Nego, televizor je brete kriv. I onaj mali Senadin, lopov. Pokvari ih. #podrazumijevase
I iz vlastitih primjera i iz tuđih, uočavam tendenciju olovnog izvini. Izvinjenje je postalo deficitarna kategorija i već dugo stoji na birou, čekajući da ju neko iskoristi. Standardna priča – tu je potencijal (izvini) koji može mnogo toga riješiti, ali što bi bili fokusirani na rješenje, kad možemo biti fokusirani na probleme. #sačuvajnasBožeodizvini
Senadini mama i tata se nisu izvinjavali jedno drugom, jer su to muž i žena koji prde jedno pred drugim bez pardona. Oni su naravno zahtijevali izvinjavanje prema njihovoj ekselenciji od ‘ćere Senade, jer #mora_se_znati_neki_red.
Senada je porasla, čarobne riječi poslala na biro za zapošljavanje i nikad se više nisu srele.
Deranje
Je li se derete, jer mislite da vas sagovornik ne čuje ili vjerujete da ćete na taj način sto-posto odnijeti titulu ‘jes, ja sam u pravu’?
“Ja se ne derem, ja tako pričam.” Ne, jarane. Ti se dereš i smatraš da je tvoj vokalni bel mjera za istinomjer. I naravno, što bi se izvinjavali zbog toga? Pa familija smo, hehehe.
‘De-de mi donesi…’
Što bismo se lijepo zamolili za usluge, specifično – čašu vode ili daljinski upravljač sa stola. Pa, svoji smo. Zar nismo? #podrazumijevase
Druženje
Čuj družiti se? Pa živimo skupa, šta ćemo izlaziti. #podrazumijevase
Eh, još pred tobom da glumim? De sjedi i šuti.
Podrazumijeva se da ne glumimo pred familijom ono što glumimo pred drugima. Je li – ljubaznost, poštovanje, shareing-careing, moSa ljubav, dobro jutro, smiješak i slične heštegove. Zar je stvarno fora glumiti sve to?
How about da malo ne glumimo i zaista budemo ljubazni?
Prvenstveno i prvo u svojoj sobi, kući, ve-ceu, kuhinji, špajzu. Jer to što nam je neko porodica, ne podrazumijeva dragi narode da budeš hajvan i zaboraviš ključnu funkciju homo sapiensa. #homo_pajel
To što izostaviš poštovanje, koje ti podrazumijevaš, jer se porodica neće uvrijediti, naljutiti, ne razumijeti, jer ste svoji, je glavni razlog zašto će se ona baš – najviše – uvrijediti. Jer, što bi me boljela Senadina jetrva, fb-insta-raja- komentari, Evropska Unija i neko osmi, kad imam mater, ćaću, brata, kćerku koji mi zapravo i nešto znače u životu?
Oni su ti prema kojima nemate veto na izvini i na ljubaznost, jer ste #svoji i baš zato trebate njegovati svojstvenost. Trebate se izviniti kad pogriješite. Trebate se zahvaljivati. Trebate tražiti kompromise. Trebate se razumijeti. Trebate se podsticati. Da, trebate se družiti izvan dnevnog boravka i tv prijemnika.
Jer p o r o d i c a.
Svoji ste, a jedino što se tu podrazumijeva jeste ljubaznost. I njegovanje ljubaznosti.
