U redu je imati uspomene, u redu je zauvijek ostati nečiji…
Uvijek ćemo pripadati nekome ko nije tu, uvijek ćemo ostati na mjestima gdje smo bili sretni. Možda ćemo fizički biti pored osobe koja misli da nas čini sretnima, ali naše srce će biti kilometrima daleko, ili negdje među zvijezdama…
Uvijek će postojati ta jedna ljubav koju nećemo preskočiti, kada djeci budemo pričali kako treba voljeti. Uvijek će postojati ta jedna ljubav koju ćemo upoređivati ili prećutati dok brojimo pobjede i poraze, jer znaćemo, da je gubitak iste, poraz koji nikada do kraja nismo preživjeli. S
vremena na vrijeme sve će zamirisati u vazduhu na uspomene, toliko, da će smetati očima, i poneka suza će se skotrljati niz obraze… I to je u redu, u redu je sjećati se nečega i nekoga. U redu je imati uspomene, u redu je zauvijek ostati nečiji…
