A da dođeš da se grlimo, ništa, a, zadirkujem te s svog kraja svijeta. Ne, ne, sad samo posao, nema više zezanja, odgovaraš. Ali, to nije zezanje, durim se. To je ovdje luksuz, kažeš. Ako mene pitaš, to je osnova za sretan život – da imaš nekog da grliš i neko da tebe grli, jebeš sve novce, ako to nemaš.
Nemaju ovi ovdje vremena za to, kažeš mi, samo rade. Hoćeš da kažeš da se tamo, gdje si ti sad, ljudi ne grle, nastavljam da zapitkujem zapanjeno. I, hoćeš da kažeš, da nemaju vremena za ljubav, to pokušavaš da mi kažeš? A dobro, vole se. Al na brzaka.
Ne, ne, to tako ne može, ne priznajem. Ali tako je, samo rade. Ne znam, ne sviđa mi se to onda. I ti sad meni hoćeš da kažeš da tebi odjednom grljenje i voljenje nije važno, a novci ti jesu važni? Pa nije, ne znam. Nisam te takvog ispratila, zaključujem.
Uništila me Amerika, smiješ se. Nekako sam se i na to navikao, ako mi vjeruješ. Ne znam, ne vjerujem, zbunjena sam. Ponekad se tako osjećam ko dinosaurus. Ne, ne, panda, bolje panda! Pande su slatke i vole da se maze. Znaš da negdje tamo, u nekoj provinciji Sečuan, Kina, čini mi se, postoji neki rezervat s pandama i tu postoji osoba čiji je posao da grli pande cijeli dan? Nisam čuo za to. Ja jesam, kažem, i ako mi vjeruješ, skroz mogu da se zamislim, da nekad odjebem sve ovo i odem u kinesku provinciju Sečuan da grlim pande. Nude silne neke novce za to, čitala sam. Tako da, eto posla mojih snova.
No, nije to poenta priče. Ponekad se osjećam kao ta panda, vrsta u izumiranju, koju ćeš da maziš il će umrijeti. I onda ti meni kažeš da postoji zemlja u kojoj se ljudi vole na brzaka i ja se osjetim kao panda, vrsta koja i dalje vjeruje u prave stvari, mada je ubjeđuju svakodnevno da svijet nije tako lijep.
Pandu svečano zaboli za svijet. Čitav njen svemir stane u to jedno maženje, gledala sam neki filmić, videla sam tu sreću, vjeruj mi. I to je jedino u šta vjeruje. I zaboli je što možda neka druga životinja ima ljepše krzno. Što je možda neka snažnija, veća i glasnija. Zaboli je, a znaš li zašto? Zato što živi od maženja do maženja. Zato što je između ništa.
Krzno, glas, veličina i snaga – to su stvari za koje panda ne mari. Ok, možda će neko sa ljepšim krznom prije naći svog druga. Možda će se neka glasnija lakše čuti, u nevolji. Možda će ova veća i jača lakše izvojevati pobjedu. Al’ to pandu ne interesuje. Njena jedina pobjeda je to maženje. E, vidiš, takva sam ti i ja, k'o ta panda. I džaba mi pričaš o brzom životu. O kolima, o velikim zgradama. Džaba kažeš da se ovdje ne može napraviti velika stvar. Džaba. A znaš što je džaba?
Jer kad te pitam jesi li sretan, ti nemaš odgovor.
Autorica: Hristina Petrović (blacksheep.rs)
