Uvjerila sam se u ove česte fejsbučke floskule koje kažu da kad naleti jedan frajer, naleti ih još nekoliko, a kad nema – nema ni za lijeka. Mogu reći da su potpuno tačne.
Piše: Samohrana cura
Posljednih godinu i jače, posvetila sam se sebi i poslu. Kad ne radim i ne uživam u svojim zen momentima, ili sam negdje na putu ili se provodim s prijateljima. Kad se ovako posloži rečenica, dobro zvuči i potvrdim sebi da sam fakat jedna sretna samohrana cura.
Ali đavo ne bi bio đavo da ne čačka tamo gdje ne treba.
Nikada nisam bila od onih žena kojima je „okorjeli“ feminizam životna filozofija. Čvrsto vjerujem da žensko može da živi samo, potpuno normalno i potpuno sretno. Nisam još pronašla ni jedan razlog da me uvjeri u suprotno. Ali isto tako znam iz svog i iskustva milion drugih žena, da ako imaju pravog muškarca pored sebe da život može da bude ljepši i zanimljiviji.
Nakon što sam podijelila svoje viđenje ženske stvarnosti, da se vratim na prvu rečenicu. Ne znam da li Zuckerberg zna i šta se dešava u mom ljubavnom životu ili slučajno, ali ovih dana na mom News feedu na Facebook-u sve neki citati i fotke s temom ovih kojih nema, nema, nema, pa navale svi u isto vrijeme.
Osim što me uvijek fascinira koliko društvene mreže prate naše živote i kako nas tamo neko, o kome nemamo pojma ni kako izgleda, zapravo, špijunira, razmišljam i o suštini poruka na zadatu temu.
Zašto frajeri „nagrnu“ u isto vrijeme? Kako to da u „sušnim“ periodima ne možemo naći nikoga? Kako da se odlučim koji mi se sviđa kad me njih nekoliko u isto vrijeme bombarduju slatkim riječima, pozivima za odlične izlaske i odlaske, komplimentima, postupcima koje bi svaka od nas poželjela…?
Ili je to samo početak. Kad mami, medom mami, a kad namami i hljeb zabrani? Kako god skontam, sa svakim je početak. Opet su svi na istom. Pa krenem od najpovršnije i svakoj od nas jako bitne stavke – fizičkog izgleda. Prvi je oličenje mojih snova, ispunjava sve kriterije: ćelav, visok, zgodan, s najljepšim osmijehom ikada, s par bora smijalica, muževan… Ovaj drugi je od onih koji imaju ONO NEŠTO! Ne poznajem ni jednu ženu koja je pronašla muškarca svog života, a koja nije za njega rekla da ima to NEŠTO. Treći je totalni mainstream frajer, onaj s modernom frizurom, pločicama na stomaku, u uskim farmerkama i bijeloj košulji, iz fine kuće, bavi se sportom, završio master, radi posao koji voli…
I evo me opet na istom. Svi imaju podjednak broj pluseva i minusa.
Minus ovog prvog je rastureni brak iza njega i predivna djevojčica koja ga zove „tata“. Ne znam mogu li se pomiriti s tim, da koliko god on mene volio, ona će uvijek biti najvažnija žena u njegovom životu. Drugi je pomalo emotivno hendikepiran – imao je curu na početku faxa, koju je volio k'o Boga i poslije koje ga nijedna nije uspjela sastaviti. Jest’ da je prošlo godina i godina i da tvrdi da „nijedna nije kao ja“, ali ne želim biti majstor koji će popravljati pokvareno. A ovaj treći zabranjeno voće. Nikada nisam voljela petljati s nadređenima, a ovaj sjedi u jednoj od najudobnijih fotelja u menadžmentu moje bivše firme, pa se to donekle kosi s mojim principima.
I povrh njih trojice u najužoj konkurenciji, pojavi se mlađahni primjerak muškog roda. Upoznala sam ga na totalno nerealnom mjestu. Totalno nerealni događaji oko nas. A on najdivnije stvorenje ikada. Pun života i lud dovoljno da s njim mogu potpuno osloboditi balavicu u sebi, bez ikakve griže savjesti. Ali jako mlad i bez želje da planira naredni dan, a kamoli život sa mnom.
Davno sam naučila da je izolacija majka pravih odluka.
Ugasim telefon i odložim laptop u petak naveče. Naredva dva dana provedem u 4 svoja zida noseći majicu ovog mladog i ludog, čitajući sjajnu knjigu koju mi je za rođendan poklonio prvi, pomalo razmišljajući o poslu o kome me mnogo naučio mainstream frajera i kuhajući jela koja me naučio spremati emotivno hendikepirani.
Svi su jednako važni i svi jednako nevažni. Kako god da okrenem, posložim u svojoj glavi i dogovorim se s emocijama, ostanem ravnodušna. Ni jedan me ne pomjera kao jednom jedan koji mi je pokazao da ne tražim nemoguće. Dva dana mi je bilo dovoljno da shvatim da ne želim ni jednog, čekat ću nekog petog koji će ih poništiti. Do tada ću nastaviti svoju karijeru sretne samohrane cure. Sretne i poželjne!
