1980-ima ljudi bi otišli u neku od agencija i snimili kratku video poruku opisujući svoje hobije, strasti i interese, odjeveni u svoje najljepše džempere.
“Već 25 godina imam pretplatu na Playboy…”
U poruku bi obavezno bio uključen opis idealnog partnera, karakteristike koje biste tražili, kao i one koje ste nastojali izbjeći. Ali, možda najvažnije, morali ste (očigledno) koristiti nekoliko blesavih fraza…
“Ne bojim se pijeska na svom smokingu, ako se ti ne bojiš da će ti vjetar pokvariti frizuru spustim li krov…”
Video bi se umnožio na VHS (video-kasete), koje bi agencija podijelila osobama za koje bi procjenila da ima slične interese poput vas i čiji vam profil odgovara. Ako bi se nekoj od tih potencijalnih izabranica svidjela vaša videoporuka, a vama njihova, agencija bi dogovorila susret i upoznala vas.
“Ne tražim neku ogromnu životinju koja misli samo na hranu.”
Premda je, kao što ćete vidjeti u videu, vrlo vjerojatno da mnogi od ove gospode još uvijek čekaju njihov savršeni spoj ili, bilo koga, ako ćemo pravo, da ih nazove.
I onda će neko reći da se vremena ne mijenjaju…
