Ponekad zamjećujem sljedeću pojavu: osoba koja želi pokrenuti vlastiti posao ne usuđuje ga se doista “staviti u pogon” dok ne bude potpuno spremna i pripremljena. Dok sve nije savršeno posloženo, sve dobro proučeno i izvagano i sve moguće varijante ispitane.
Znam i neke svoje prijatelje koji već doslovno godinama “namjeravaju pokrenuti svoj posao”.
Veliki pefekcionisti
No pripremajući se tako temeljito, zna se dogoditi da se takve pripreme i usavršavanja rastežu u nedogled. U međuvremenu se i zakoni promijene pa neke stvari treba istraživati ispočetka.
Neki to zovu perfekcionizmom i kažu da si “naprosto ne mogu pomoći”.
S obzirom na to da sam i sama u nekim stvarima veliki perfekcionist (dok sam pak u drugima nešto sasvim suprotno :-), razmišljala sam puno o toj osobini i došla do sljedećeg zaključka.
Perfekcionizam je baš kao i svaka druga ljudske osobina – za nešto dobar, a za nešto loš. Kad ne bi bilo perfekcionista, mnoge stvari kojima se divimo ne bi nikada bile kreirane – recimo sigurna sam da nam je svima drago što je Steve Jobs inzistirao na vrhunskom dizajnu svakog Appleovog proizvoda i isto tako nam je drago kad boravimo u nekom hotelu ili restoranu čiju uslugu nadgleda perfekcionist.
A bit će vam ga puno lakše utišati ako mu objavite jednu jednostavnu činjenicu: potpuno je i apsolutno NEMOGUĆE savršeno se pripremiti! Iz jednostavnog razloga što s mjesta na kojem se nalazite baš nikako ne možete predvidjeti što vas čeka na putu kojim biste željeli kročiti. To možemo doznati samo i jedino kad na taj put krenemo.
Napravite mali korak
Možemo u nedogled pisati popise i tablice, mozgati i istraživati, ali događaje, osobe i prilike koje nas čekaju (možda već tu iza ugla), baš nikako ne možemo unaprijed znati.
A stvari su upravo suprotne od onoga kakvim se čine: naš posao, proizvod ili uslugu možemo usavršiti jedino baš njihovim stavljanjem u pogon, upotrebom – jer tek će se kroz živu interakciju pokazati što bi još bilo dobro poboljšati!
Ja to vrlo često doživljavam kroz svoje radionice. Dok pripremam novu temu, mogu samo pretpostaviti kako će polaznici reagirati na pojedini sadržaj ili vježbu i tek kad radionica krene osjetim što im se dopalo, a što mogu idući puta izbaciti. Tako da se svaka radionica stalno transformira, poput nekog živog bića, i svaki put postaje sve bolja i bolja.
I naravno – ne morate odmah zakoračiti velikim koracima, ako vas plaše. Napravite mali korak, ali ga NAPRAVITE!
I zato:
- Pokrenite taj posao koji vas “vuče” da ga pokrenete!
- Ponudite svoju uslugu prvom klijentu!
- Održite to predavanje koje želi da ga održite!
- Pošaljite tu priču ili pjesmu na natječaj!
- Prijavite se na tu audiciju!
Zakoračite… spremni ste!
Piše: Sanja Plavljanić-Širola vlasnica je Centra Sretan dan
